Mjolnir
Od atlanteanske civilizacije, poznate i kao asgardska ili aesirska, ostali su samo delovi sećanja, sačuvani u edama sastavljenim tokom varvarskog doba koje se završilo propašću.
Dublja lingvistička analiza tekstova je otkrila da je to društvo bilo tehnološki mnogo naprednije od našeg, ali ipak smrtonosno načeto arogancijom i slepim verovanjem u vojna rešenja. Asgardom je vladao komitet kompjuterski unapređenih kiborga, kolektivno nazvan Odin, ili „Sveotac”. Odbrana se sastojala od vojne sile, nazvane Tor, ili „Gromovnici”. Sve je bilo uništeno u konačnoj svetskoj kataklizmi, nazvanoj Ragnarok, sličnoj onome što bismo danas nazvali Armagedon.
Rat protiv asgardske rivalske sile Jotunhajm (poznate i kao „Ledeni divovi”1, što sugeriše da je možda postojao savez severnih naroda) počeo je razmenom nuklearnog arsenala, nakon čega je nastupio „Fimbulwinter”2, trogodišnji period beskrajnog snega i leda. Zatim se odigrala invazija kopnenih snaga poznatih kao „Fenriswolf”3, podržana pomorskom armadom, poznatom kao „Midgard Serpent”4.
Tor je kontrolisao oružje sudnjeg dana, zvano Mjolnir ili „Čekić Bogova”. Kao što znamo, oružje je u stvari bio meteor sastavljen isključivo od elementa torijum.
Kada je poraz bio neizbežan, Tor je aktivirao Mjolnir i iz nepoznatih razloga obrušio ga u Zemljinu atmosferu. Preleteo je nisko iznad zemlje Ledenih divova, sjajniji od svakog sunca, i sve ih uništio. Pošto torijum ima tačku topljenja od 1750 stepeni (njegov oksid ima zapanjujuću tačku topljenja od 3300 stepeni Celzijusa) meteor je prošao kroz atmosferu neoštećen, na našu sreću. Direktan pogodak bi istrebio sve više oblike života na Zemlji.
I ovde se završava naša tužna priča. Sem u jednoj stvari. Prema edama, deca Tora (to bismo bili mi, ljudska rasa) su preživela Ragnarok. Što je zasad dobro. Ali, ede takođe kažu da smo nasledili Mjolnir.
Dublja lingvistička analiza ukazuje da je nakon bliskog susreta sa našom planetom meteor ušao u orbitu oko Sunca. Srlja napred i nazad, u perihelu gotovo dodirujući Sunce, i ukršta se sa orbitom Zemlje jednom ili čak dva puta godišnje. Ali, nema razloga da pomislimo da će nas ikada udariti.
Kad je reč o ovome, dublja lingvistička analiza sigurno greši.