Zmajeva zvezda
Mnogi elementi retke zemlje1 – a vi nemate pojma koliko je hemičarima dosadilo da ovo ponavljaju! - nisu tako retki. Lutecijom je dobar primer. Na Zemlji ga ima sedam puta više nego srebra. Bez obzira što se u prirodi nalazi samo u tragovima u obliku u kom ga je veoma teško izdvojiti, mnogo je jeftiniji od platine ili zlata.
To je razlog što su, kada je tokom arheoloških iskopavanja na zabačenoj planeti zvezde Mu Kolumbija otkriveno deset hiljada tona tog materijala, uredno složeno u pločama, iz kompanije Samergarden, Uzurpatorka & Ting poslali svog načelnika diplomatu-metalurga, Adrijanu Vong-Hepvort, da pregovara oko cene. Ona je bila vrlo poštovana u svojoj firmi. Niko se nije usuđivao da je u lice nazove Dama-Zmaj.
„Ne prodajemo”, rekao joj je glavni arheolog preko boce odličnog kompanijinog vina, „Jeste li ludi? Ove ploče sadrže celu pisanu istoriju izumrle rase. Ko zna šta možemo naučiti od njih?”
Dama-Zmaj reče sumu.
Arheolog preblede: „Ne, čak ni to nije dovoljno.”
Ona ga uhvati za zglob: „Onda, koliko bi bilo dovoljno?”
Čovek pocrvene: „Ništa što vi možete platiti ne bi bilo dovoljno.”
„Hmm”, Vong-Hepvortova zamišljeno kucnu svojim dugim crnim noktima. „Promuvaću se ovuda neko vreme. Možda dođem sa dobrim argumentom.”
Iako su mnogi njeni argumenti bili zaista dobri, ništa što bi Dama-Zmaj u sledećim mesecima ponudila nije ju dovelo bliže zaključivanju dogovora. Sve dok jedne noći, prevrćući se po krevetu, nije bacila pogled kroz prozirnu tavanicu i prokomentarisala: „Kako je mesec sjajan večeras!”
Arheolog je sedeo, uspravan kao stub. „Oh, moj Bože,” stenjao je, „to je Mu Kolumbija. Ona postaje nova!”
„Ne budi smešan”, odbrusi Dama-Zmaj, „rekla bih ti da sam...” Ona pogleda navigacione podatke svog broda. „Izvinjavam se. To nije nova, naravno, ali izgleda da je Mu Kolumbija postala nestabilna2. Moj brod me nije informisao o tome zato što zna koliko mrzim da me prekidaju kada sam... preokupirana.”
„Ali moja posada! Iskopina! Oprema našeg pomoćnog broda ne može nas pokupiti nedeljama!”
„Ja ću vas sve pokupiti, naravno. Ali iskopina je potpuno izgubljena. I ja neću biti u mogućnosti da preuzmem bilo kakve artefakte.”
„Moramo poneti lutecijumsku arhivu!”
„Pretpostavljam da to može biti urađeno, ako izbacim jednaku težinu uzoraka i fine opreme. Da li si spreman da obeštetiš Samergarden, Uzurpatorku & Tinga zbog njihovog gubitka?”
Arheolog tiho klimnu glavom.
Dama-Zmaj se nasmeši: „Napokon imamo o čemu pregovarati, zar ne?”
Po povratku u sedište kompanije, izveštaj Adrijane Vong-Hepvort je primljen sa velikim odobravanjem starijih partnera. „Kada ćemo moći da prihvatimo dostavu lutecijuma?” upita jedan od njih.
„Sledećih dana. Još uvek fotografišu arhivu.”
„Da li je bilo teško pripremiti blesak?” upita stariji partner.
„Pa baš i nije”, reče Dama-Zmaj, „Iako je koštalo mnogo više nego što ćemo dobiti od lutecijuma.”
„Šta?”, stariji partner preblede, „Zašto onda... ?”
„Ja ću ipak dobiti svoju proviziju. Kad ste bili glupi pa mi niste dali udeo u profitu.”