Mračne tajne heroja vesterna
Evo nečega što vam neće reći na televiziji: Usamljeni rendžer se očajnički bojao vukodlaka. To je bila njegova najmračnija tajna. Zbog toga je nosio srebrne metke. Dok je u preriji sedeo pored vatre, prebledeo bi ispod maske kada bi čuo urlik kojota.
„Vukodlaci, jaka stvar, kemo sabe1” rekao bi Tonto svojim mekim kreolskim glasom. „Oni su bića prirode, poput mene i tebe. Pa šta?”
Ali maskirani gringo nije slušao. U Ebilejnu, nakon završetka secesionističkog rata, otišao je na pregled kod psihologa frojdovca. „Tvoj strah od vukodlaka je očigledna projekcija. Najverovatnije rezultat nekog traumatskog iskustva iz detinjstva.”
„Kao na primer?”
„Pa...” Psiholog frojdovac slegnu ramenima. „Postoji li ikakva mogućnost da su tvoje roditelje ubili vukodlaci?”
U Laredu, nakon sprečavanja masakra nekog indijanskog plemena, otišao je u posetu psihologu jungovcu. „Vukodlak je tvoja Senka, tvoja Tamna strana,” rekao je on. „To predstavlja sve ono čega se bojiš.”
„Dakle, vi kažete da nemam nikakvog razloga da se bojim vukodlaka?”
Psiholog jungovac je bio zbunjen. „Jeste li ludi? Vukodlaci su opasni – držite se podalje od tih krvopija!”
Blizu granice, nakon što je oslobodio meksičko selo od gramzivog zemljoposednika, otišao je kod šošonskog vrača. „Vukodlak je životinjski duh,” rekao je vrač. „On donosi prosvećenost. Ne treba da ga se bojiš.”
„Osećam se mnogo bolje. Kako da vam se odužim?”
„Dajte mi nekoliko vaših srebrnih metaka. Nešto se šunja okolo poslednjih nekoliko dana, a obični metak ne može da ga zaustavi.”
Te noći, u preriji, Tonto se zavuče iza šatora usamljenog rendžera, stavi ruke na usta i poče ispuštati zavijajuće zvuke.
Psujući, usamljeni rendžer je ispaljivao metak za metkom u svoj šator. Zastajkujući da izbegne metke, Tonto smejući se pobeže u noć.
Evo još nečega što vam neće reći na televiziji: Tonto nije bio samo smarač kakvim su ga prikazali. Bio je i okoreli šaljivčina.