Žena od kamena
Nioba1 je bila jedna od onih žena. Sretali ste ih: njihova deca su savršena; naučila su da sviraju violinu po Montesori2 programu, više vole da grickaju sirov brokoli nego slatkiše. Roditelje oslovljavaju sa „Majko” i „Oče” i nikad, nikad, nikad ne prljaju svoju izvrsnu odeću.
Da je Marta Stjuart bila mama, ovo je ono što bi volela da postane.
Osim toga, zbog svog aristokratskog porekla (bila je ćerka Tantala i Dione, Pelopova sestra i žena Amfiona iz Tebe), Nioba je imala odlične društvene odnose. Ćaskala je sa bogovima skoro svakodnevno, a u onim retkim slučajevima kada nije, postarala bi se da shvatite da ona to inače radi.
Ipak, pre ili kasnije svaki društveni uspon dođe do ivice i tako je bilo i sa Niobom. Pila je čaj sa Letom, u crno odevenom Zevsovom prvom ženom (ovo je bilo pre nego što je Hera ušla u priču), i počela se hvalisati ne samo kvalitetom nego i kvantitetom svog potomstva. Imala je tuce dece, šest devojčica i šest dečaka. Kakva šteta, rekla je pakosno, da Leta ima samo dvoje.
Leta je prebledela. Da bude nazvana neplodnom od te... te... rasplodne kobile! Uvek je bila umerena i blagonaklona, za jednu boginju, ali ovo je bilo previše. Sa prezirom otvori mobilni i posla poruku svojoj deci na pejdžere.
Kada Apolon i Artemida čuše za uvredu, nisu oklevali. Da bi kaznili ovo omalovažavanje, uperiše svoje strele na svih dvanaestoro Niobine dece u stanu njihovih roditelja na Petoj Aveniji.
Devet dana žrtve ovog zločina ležahu u vlastitoj krvi bez ikoga ko bi ih sahranio. Kada se komšije požališe i pozvaše gradske sanitarne inspektore, mladi bogovi pretvoriše ih u kamenje. Desetog dana Apolon i Artemida popustiše i svim okamenjenim vratiše tela.
Svima, osim jednom. Do današnjeg dana, Nioba stoji u izlogu prodavnice u Park aveniji, okružena izloženim prelepim ručnim torbicama, sa iskidanom paprati oko kamenih stopala postavljenih tako da se zalivaju njenim suzama.
(sa izvinjenjem Tomasu Dišu)