Ništa nije virtualno – to je pravi cirkonijum!
Pravi bejzbol igra se na dijamantu1. Virtualni bejzbol igra se na cirkonu2. Možda mislite da ova mala razlika nije toliko bitna, ali pravi ljubitelji bejzbola su snobovi. Ako to nije dijamant, oni rezonuju, onda nije tako blještavo i sjajno.
Baljezgarija!
Dobar deo neprijateljstva koji pravi fanovi osećaju prema virtualnom sportu potiče prosto iz činjenice da su virtualni atletičari mnogo bolji od onih pravih. Svaki sport je imao svoje zlatno doba. Sećate li se košarke iz 90-ih sa Dr. Dž, Mozes Malounom, Timom snova3... Uporedite to sa ovim danas. Najprostije rečeno, sada je zlatno doba virtualne košarke.
I upravo to čini ovaj skandal tako nepravednim! Čak iako tužba protiv „Čikaških hakera” prođe na sudu i dokaže se da su presedeli Internet prvenstvo, koristeći jak ekspertski sistem da igra umesto njih, šta to dokazuje? U svakom žitu ima kukolja.
Ono što je uzdrmalo veru toliko mnogo nestvarnih obožavalaca bila je umešanost virtualnog „bosonogog Džoa” Džeksona, velikog talenta, sa neprirodno jakim udarcem, čije je suđenje još uvek u toku. Niko to nije bolje iskazao od anonimnog desetogodišnjeg lejmera4, koji je provalio u sistem dvorane i postavio svoj video striming na glavni ekran, umesto dobrodošlice.
On pokazuje karikaturu sirotog malog raznosača novina koji, sa suzama u očima, jeca: „Reci da nije tako, Džo!”