Nuklearna ucena
„Dobro, govorimo otvoreno. Napravio si atomsku bombu.”
„Da.”
„I to od detektora dima?”
„Ne, samo sam upotrebio fisioni materijal iz njih. Svaki sadrži parče americijuma. To je jedini transuranijumski element koji možete kupiti kod 'Targeta'1”
„I, koliko reče da imaš godina?”
„Sedamnaest. Ali, ja sam napredan za svoj uzrast. Vidite, ne znam zašto vam je toliko teško da ovo razumete.”
„Naravno da nije. Gradonačelnika Njujorka ucenjuje srednjoškolac? To se i inače stalno dešava.”
„Školovao sam se kod kuće. Već neko vreme radim i na fakultetskom nivou.”
„Vidi, dete. Moram ti ovo reći. Nikad nisam čuo za americijumsku bombu.”
„Zato što je moja prva. Sa uranijumom se mnogo lakše radi, pa se vlada nije zamajavala time. Ali, ne možete legalno posedovati uranijum bez dozvole NRC 2, a pare koje ruska mafija traži za isti su daleko iznad mojih mogućnosti.”
„U kontaktu si sa ruskom mafijom?”
„Mislim da ovaj razgovor ide u pogrešnom smeru, je l' da? Hoćete da čujete kako sam istopio americijum u dve potkritične mase? Savršene polulopte... vidite, inicirane eksplozivom…”
„Dobro dete, da prekinemo praznu priču... Šta tačno želiš?”
„Hmm... pa… Mislim da sam toliko dugo planirao ovu šalu, da sam zaboravio njenu svrhu. Zaista ne bih mogao da se setim šta bi mi trebalo.”
„Tako, znači?”
„Znate šta… zašto ja jednostavno ne bih otišao, i svoju bombu detonirao negde daleko, gde niko neće stradati?”
„To je neprihvatljivo, dete. Slušaj, kako bi bilo da ti grad da naš standardni paket za visoke goste? Dve sedmice u luksuznom hotelu - hrana, piće, prigodni pokloni i tri platinaste plavuše? Zvuči super, a?”
„Vau!! Ali, mislim da me roditelji neće pustiti”
„Pa šta bi ti onda? Kola? Novac? Drogu?”
„Da budem iskren, ja najviše volim da dižem stvari u vazduh. Zato sam i napravio bombu.”
„Znači, ti si zaluđenik, to mi govoriš? Ne voliš normalne momačke zezalice, samo naučne gluposti?”
„Zvuči kao da mislite da je biti zaluđenik za nauku nešto loše.”
„Ne idi mi uz dlaku, dete. Samo pretresam opcije. Evo moje konačne ponude. Dajem ti punu stipendiju za Kal Tek, nalazim ti roditeljima odgovarajući posao tamo, i šapnem koju lepu o tebi onima iz NRC, u vezi sa dozvolom. Šta kažeš?”
„Zaista? To je... to je divno. Ne znam kako da vam zahvalim.”
„Ne moraš, dete. Naša žrtva će biti u stvari dobit za Kaliforniju.”