Kule u vazduhu
Cezijum je najreaktivniji od svih metala. Gori u vazduhu, i burno reaguje u vodi. Iz tih razloga, najbolje ga je čuvati u međuzvezdanom vakuumu.
Prethodnici, ta najmisterioznija od (pretpostavlja se) izumrlih vanzemaljskih rasa, gradili su kule od cezujuma velike poput meseca u najpraznijim daljinama svemira. Tražili smo čvrsti vakuum kada smo pronašli jednu od njih. Jednog minuta očitavanja su pokazivala jedan jedini atom po kubnom kilometru, a sledećeg su bila već na metrima. Izašli smo da pogledamo.
Kula je bila tako prostrana, i imala je prosečnu gustinu poput lake magle. Plutali smo po sobama velikim poput gradova koristeći sićušne mlazove pare kao pogon. Gde god smo prošli, zidovo su se rušili za nama. To nije bilo važno. Bilo ih je još mnogo na istom mestu.
Konačno, zasićeni čudima, božanskom arhitekturom i miljama dugačkim statuama koje su izgledale kao da ih je izvajao Mikelanđelov talentovaniji brat, okupili smo se u sobi za sastanke istraživačkog broda da odlučimo šta da radimo.
„To je stopostotni cezijum,” rekao je brodski hemičar. „Bez ikakvih nečistoća. Ne mogu da zamislim kako su ga prečistili, a još manje kako su ga oblikovali.”
„Umetnost je veličanstvena,” primetio je brodski ksenolog. „Ali gde bismo mogli da je prikažemo? Đavolski je nestabilna, i njen najbolji deo je tako veliki i osetljiv da će ga, ako ga stavimo u orbitu oko planete, plimske struje pokidati.”
„Zbunjen sam,” reče Kapetan. „Nemam nikakvih ideja. Veličanstveno je. Ali od kakve je praktične koristi?”
Pročistio sam grlo.
„U Egiptu u devetnaestom veku,” rekoh, „mumije iz opljačkanih grobnica su bile spaljivane u pećima za ugalj koje su pokretale parne lokomotive. Onako suve, bile su odlično gorivo, mnogo bolje od uglja.”
„Mumije?” upita Brodski Biolog, zgrožen. „Misliš, kao prave mumije?”
Klimnuo sam. „Stoleće kasnije to se smatralo užasnim zločinom protiv kulture, naravno. Ali do tada su se preduzetnici, koji su otvorili grobove i prodavali mumije na veliko, penzionisali kao bogataši, umrli od starosti, i ostavili za sobom uspešne dinastije.”
„Znači ti predlažeš…da ih mi…” brodski fizičar baš i nije mogao da završi misao.
„Rasturimo i prodamo kao gorivo za zvezdane brodove. Tamo mora da ima energije vredne milijardu kvadova. Dovoljno da svako od nas bude bogatiji od Kreza1.”
Glasanje je bilo brzo i jednoglasno.
Postoji dobar razlog što sam ja uključen u posadu naučničkog broda. Ponekad je potrebna perspektiva koju može da pruži samo brodski istoričar.