Smena godišnjih doba
Telurijum je varijanta planetarnika. Planetarnik je, naravno, jedna od onih zanosnih mehaničkih naprava sa modelima Sunca, Meseca i svih planeta koja, kada je zavrtite, prikazuje relativne brzine njihovih orbita. Telurijum je sastavljen od mesinganih ili drvenih kugli koje predstavljaju Sunce, Zemlju i Mesec, povezanih na zupčanike, poluge i čekrke, i koristi se da prikaže mehaniku pomračenja i godišnjih doba.
Najfiniji telurijum koji postoji načinio je 1816. mehaničar, astronom i mizantrop iz Nove Engleske, Bendžamin Di. Tako je precizno bio konstruisan, zapravo, da bi po zakonima simpatetičke magije jednostavno podešavanje telurijuma promenilo i godišnja doba u stvarnom svetu.
„Starom Benu Diju” (kako su ga komšije zvale, iako mu je bilo tek trideset pet) nije trebalo dugo da sazna tajnu svoje naprave. Trideset pet pomračenja u jednom danu uverilo ga je u njenu efikasnost. Tada je, želeći da se osveti svetu za uopštene uvrede, zavrteo telurijum do zime, i privezao ručicu.
Tako je 1816. postala poznata kao „Hiljadu osamsto i smrzavanje do smrti” ili „Godina bez leta”. Zimski snegovi se nisu otopili. Setva nije obavljena. Stoka se nasmrt smrzla u avgustu, a u oktobru nije bilo žetve. U svojoj jednoipospratnoj kući Ben Di je mračno likovao.
Jedini razlog zbog koga Zemlja nije bačena u novo ledeno doba je što je jednog jutra u aprilu 1817. udovica Mekenzi došla na Dijeva vrata da preklinje za malo ogreva. Tako je prekrasno bilo njeno lice, rumeno od hladnoće, da ju je pozvao na šolju čaja. Njih dvoje su se baš sjajno složili. Ujutru se tiho iskrao iz svog kreveta sa baldahinom, pazeći da je ne probudi, i odvezao ručku telurijuma. Godišnja doba se vratiše u normalu.
Bendžamin Di je umro u 86. godini, a nadživelo ga je četrnaestoro dece koja su ga volela, i bezbroj unuka, praunuka i čukununuka. Njegov telurijum je prošao razne avanture i sada se odmara zaboravljen u kutiji smeštenoj u podrum biblioteke, nedaleko od peći. Svake godine u staroj zgradi ima malo više promaje. Svake godine domar naloži peć sa malo više uglja.
Tako smo dobili globalno zagrevanje.
Kad smo već kod toga, kada ste poslednji put posetili lokalnu javnu biblioteku? Zar ne mislite da je vreme? Svratite, razgledajte malo, pozajmite par knjiga. I kad ste već tamo, ubacite nešto novca u kutiju na kojoj piše „Fond za izgradnju”.
To bi bio dobro potrošen novac.