Staklene perle
Na prvi pogled, sistem je izgledao pun kometa. Svetleći repovi blistali su svuda i u svim pravcima, kao da su unutrašnji svetovi bombardovani sa svih strana. Ali spektrofotometrijska1 očitavanja su otkrila da su „komete” čisti jonizovani rubidijum. „Šta to znači?” Upitao je ratni zapovednik.
„Jonski pogon2, gospoja”, rekao sam, „rubidijum može biti tečan na sobnoj temperaturi i lako se jonizuje. Sistem je naseljen primitivcima.”
Ona opsova: „Moja naređenja su da se razgrade planete, sagradi prsten od egzotične materije oko sunca i ovaj sistem pretvori u oružje totalnog uništenja.
„Domorocima se to neće svideti, gospoja.”
„Dođavola, moja karijera je u pitanju! Započni pregovore sa njima, saznaj šta žele za njihov sistem i daj im to!”
Tako sam i uradio. Lokalci su bili zgodna oktopodna rasa sa dvostrukim mozgom i mogućnošću opažanja preko 3/4 elektromagnetskog spektra. Uspostavio sam kontakt, objasnio im šta želimo, i počeo da se cenkam. Tri hiljade godina kasnije, bilo je gotovo.
„Šta si im obećao?” upita me ratni zapovednik kada sam se vratio.
„Zvezdani pogon, besmrtnost, nadogradnju kulture na civilizaciju treće klase, spoznaju smisla života i tri galaksije po njihovom izboru u radijusu od 5 milijardi svetlosnih godina.”
Ratni zapovednik se dugo zabulji u mene, ne trepnuvši. Onda frknu i okrenu se.
„Pa, bar im nisi dao ništa vredno.”