Anđeli apokalipse
Falsifikovao sam kosti za izvesnog istočnoevropskog diktatora kada su me pronašli Anđeli apokalipse. Vladu, kako ću ga zvati (to mu nije bilo ime), kosti su bile ozbiljno potrebne. Radeći prema starim zubarskim i medicinskim kartonima, vajao sam lobanje i delove skeleta od tečnog kalcijuma, da stvorim lažna mesta zverskih zločina koja bi diskreditovala njegove političke protivnike; koja bi ih tako temeljno diskreditovala da niko ne bi prigovarao kada bi ih Vlad utamanio.
Anđeli apokalipse imali su, međutim, uzvišenije ciljeve. Jedan od njih, gojazan čovek, sklon znojenju, objasnio mi je.
„Potreban nam je dokaz”, rekao je. „Dobri Gospod u svojoj beskrajnoj mudrosti nije smatrao za prikladno da nas dovede do njega.”
„Potrebne su vam laži.”
„U službi Istine! Ne tražimo da stvoriš ništa što je u suprotnosti sa onim što znamo da je istina.”
Tri miliona dolara kasnije bio sam u Los Anđelesu, dodajući završne poteze na skelet tiranosaurusa sa kamenim vrhovima kopalja u kičmi i sa skeletom hominida nataknutim na zube. Napolju, na Komo Blafu1, tim kreacionističkih geologa je pripremao mesto gde će ga „pronaći”.
„Zar vas ne brine što koristite ovakve laži i prevare?” pitao sam kada je znojavi tip došao da preuzme pošiljku. „Sumnjam da bi osnivač vaše religije to odobravao”.
„Nemamo izbora! Darvinizam mora biti opovrgnut! Uskoro! Poslednji dani su pred nama. Imamo samo par godina pre nego što sav život skonča u globalnom nuklearnom ratu.”
Nasmešio sam se. „To je malo ekstremno, zar ne mislite? Sovjetski Savez je mrtav. Ko bi trebalo da započne taj vaš nuklearni rat? Pakistan? Koreja?”
Debeljko mi se nasmejao sa izveštačenim samopouz-
danjem pravednika. „Oh, ne brini za to. Imamo agente u Los Alamosu koji baš ovog trenutka rade na tome.”