E moj Sal, optimisto.

Na žalost, nije baš tako.
Treba razlikovati 3 stvari:
1. Inteligenciju, "hardver" koji dobijamo rođenjem i ne možemo ga "nadograditi", već samo malo, ali zaista malo, unaprediti korišćenjem, a nekorišćenjem se može baš mnogo unazaditi. Predstavlja mogućnost da se rešavaju (konkretni) problemi koje pred nas postavlja život, uočavaju pravilnosti, i sl.
2. Pamet, što se delom nasleđuje a delom uči, i predstavlja umeće korišćenja inteligencije.
3. Mudrost, stiče se i uči tokom života, prilično je retka i predstavlja umeće da se inteligencija i pamet koriste na pravi način i u prave svrhe.
Psiholozi, na osnovu proučavanja između ostalog i identičnih blizanaca, kažu da rođenjem dobijemo 60% svojih intelektualnih sposobnosti, 20% tokom mladosti od roditelja i porodice i 20% je životno iskustvo iz okoline, društva.
Kao što vidiš, veći deo svojih intelektualnih mogućnosti dobijamo od roditeljskih gena i to je to, ništa ne možemo da uradimo da to unapredimo, koliko god se trudili.
Obrnuo si stvari, znatiželja je osobina inteligencije. Visoka inteligencija stvara znatiželju a ne obratno. Psiholozi proveravaju nivo inteligencije i humorom, i to je odlika visoke inteligencije. Osobe koje imaju niski IQ niti su znatiželjne (ne mogu da shvate i lako prime nove pojmove) niti imaju osećaj za humor (smeju se samo grubim šalama).
Ne zaboravi da ja 1/4 populacije ispod prosečne inteligencije. Oni nikako ne mogu da urade ono što ona druga 1/4 natprosečnih može. Stvari tako stoje i tu nema pomoći.
Ja nisam govorio o nivou inteligencije, već o prirodi naše spoznaje, koja se zasniva na logici. Celo naše telo, fiziologija, se zasniva na supstancama koje bi mogle da se predstave kao logičko 1 i 0.
Jedna kaže 'uradi ovo', a druga 'zaustavi tu radnju'.
Tako i naš mozak, vrši proračunavanja po zakonima logike.
Gedelova teorema nekompletnosti kaže nešto kao: Postoje istine koje se ne mogu (logikom) dokazati.
Nisam mislio na intelektualnu rupu, već na nemogućnost da spoznamo sve što postoji, uključujući i ono što se nalazi u mozgu drugih osoba.
Niko, ali baš niko, ne može da uđe u mozak, svest, emocije... druge osobe i da tačno zna kako joj je.
Otuda i toliko nesporazuma među ljudima. To je ta rupa spoznaje o kojoj govorim. Ne možemo da izađemo iz nje, šta god radili.