Filip K. Dik TECITE SUZE MOJE REČE POLICAJAC i tecite suze babine ... meni je ovo bez veze i po ko zna koji put ne mogu da se nateram da pročitam ...

Čitao sam pre više od 20 godina, malo čega se sećam, ali se sećam da je bilo odlično. Možda uzmem da pročitam ponovo, i ako ti zapmtiš šta ti se nije svidelo, pokušaću da ti objasnim zašto je to dobro delo. Ali naravno, potpuno je u redu, da nekome nešto ne može da legne. Dik zna da napiše i slabije ali to su uvek jedinstvena dela. Zapravo, po meni on je najbolji pisac naučne fantastike. U odnosu na njega velika većina SF autora piše onako kako deca zamišljaju budućnost ili nove tehnologije, ono što se zove zlatno doba naučne fantastike. Neki zastrane na drugu stranu kao Stiven King. Istina, ima par izuzetaka. Ali i jedne i druge odlikuje nerazumevanje ljudske prirode i ljudskih odnosa, koji su suština i koja stvaraju stvarnost. Svojevremeno sam nagovorio dvoje ljudi koji ne čitaju SF, ali su odlični poznavaoci i ljubitelji klasične književnosti, da pričitaju Dikovog Ubika. I jedno i drugo su potom rekli da je Dik u poznavanju čoveka na nivou Dostojevskog. A to osnovno što pisac mora imati, inače čitamo strip u obliku romana. Kada pogledamo današnje vreme, u kom vremenu mi živimo? Vremenu koje je najbliže zlatnom doba SF-a? Kinga? Ili Dika? Najbliže smo Dikovoj viziji budućeg sveta, kao što će biti i buduće vreme. Paralelne stvarnosti u kojima je teško razlikovati pravu od virtuelnih. Potvrda je i da se najveći broj filmova snima po njegovim romanima i pričama (Ako zanemarimo stripove po Marvel superherojima). Da kako vreme ide, Dik je sve više otkrivan, a ostali padaju u zaborav. Kako je u predgovoru jedne Dikove knjge neko otprilike napisao: Svi vi koji se plašite sadašnjih i budućih virtelnih svetova, ne brinte, Dik je već bio tamo. Kada upoznamo njegov život spoznajemo da je bio stoposto stvaran, počevši od tragične smrti njegove sestre bliznaknje zbog primene nove tehnologije, do njegove kraja u kome se nije znalo da li je živ ili mrtav, kao i junaci u njegovom romanu. Nažalost u mom okruženju nema ljudi dovoljno dobro razumeju Dika, nedavno sam pomislio da treba da ih potražim na nekim stranim forumima. Drago mi je da ćerka i zet obožavaju Dika, to mi je osvežilo dan, da nisam sam.