Teorija struna

<< < (3/10) > >>

vragana:
ok, toliko sam skapirala
sad mi objasni supersimetriju...
koliko sam pohvatala to je "prica" po kojoj svaka cestica ima svog parnjaka
bosom (sila) - fermion (masa)???

e, ako sam ovo koliko toliko ukapirala onda mi mozes objasniti i pricu o 10 -11 - 26 dimenzija...superstrune...
crne rupe i kako to one potvrdjuju teoriju struna i tako... tj. sve :)

mislim, ja o tome toliko malo znam da je cudo... :oops:

Pikax:
Sve je ok, dok ne krene priča o dimenzijama, koje uopšte nisu objašnjene.
Ima ih 10. Kako se one mere ( ako ih ne vidimo, ne osećamo itd. ) i šta one zapravo predstavljaju? Krupni nedostatak za članak iz polufizike, tako da..
Nisam čitala ništa ozbiljnije o ovoj teoriji, tako da ako mišljenje formiram na osnovu ovoga - mislim da je priča šuplja.

Izitpajn:
Pomogao bih, ali na žalost, ima puno područja fizike o kojima znam jako malo, dok je ovo jedno od rijetkih o kojima ne znam apsolutno ništa  :oops:

Izitpajn:
Zapravo, sad sam pročitao tekst i palo mi je na pamet kako bih neke stvari mogao pokušati ilustrirati.

Dakle, ovdje imamo dvije odvojene stvari. Prva: zamisli da živiš u svijetu koji se sastoji od nekoliko vrsta čestica: jedna je, na primjer, mali disk, jedna izgleda kao čačkalica, jedna izgleda kao dva stošca (postoji li posebna srpska riječ za "stožac"? Možda "čunj"?) spojena vrhovima, znate ono, kao pješčani sat, a ima puno vrsta tih dvostrukih stožaca, neki su uski i slični čačkalicama, a drugi su široki i slični diskovima, i ima puno varijanti između te dvije krajnosti. I to su definitivno različite čestice, je l' tako? E, pa, nisu: kad se znanstvenici zagledaju u te čestice, onda otkriju da je riječ zapravo o istoj čestici koja se ponaša na razilčite načine: osnovni oblik je čačkalica, disk je čačkalica koja zapravo tako brzo rotira oko osi okomite na svoju dužinu da izgleda kao čačkalica, dok su stošci čačkalice koje rotiraju oko osi koja ide ukoso u odnosu na njih. Dakle, poanta je da su to zaravo sve iste čestice koje se različito ponašaju, titraju na različite načine. Ali moraš imati jako dobar mikroskop i mjeriti u jako malom vremenskom periodu da bi to otkrio. Ako to nemaš, onda ti sve te čačkalice koje se vrte na različite načine izgledaju potpuno različito.

Drugo: zamislite običnu raketu koja leti svemirskim prostranstvima. Raketa stalno ubrzava. Gravitacija ne postoji, zaboravite ju. Nema. Nikad čuli, nikad vidjeli.

Na brodu se nalazi plahta rastegnuta okomito na smjer ubrzanja broda. Dakle, kad stavite kuglicu na nju, ona će stajati. Sad zamislite da na toj plahti žive mala dvodimenzionalna bića koja ne znaju da postoji treća dimenzija. Ta bića su uvjerena da je njihov svemir ravan - što jest - i postupno simetričan, dakle da su svi smjerovi isti, na njih ne djeluje nikakva sila baš zato jer je plahta postavljena okomito na smjer ubrzavanja broda. Da je plahta nakošena, svi bi otklizali na jedan kraj. Ali nije, pa su im svi smjerovi isti.

E, sad zamislite da ubacite bijlarsku kuglu na plahtu. Pošto je plahta elastična, stvorit će se udubina, a pošto je sad dio oko kugle nakošen, bića koja se nalaze na tom dijelu će osjetiti neku silu koja ih vuče prema kugli. Pošto oni mogu osjetiti samo dvije dimenzije, oni će tu silu objasniti tako da "kugla privlači sve stvari prema sebi" i nazvat će je gravitacija. Ali ne zaboravite: tu nema gravitacije, riječ je samo o svemirskom brodu koji ubrzava u bestežinskom stanju.

Dakle, ono što ta bića nazivaju silom uopće ne postoji, nego je samo efekt dodatne dimenzije.

Evo, nadam se da sam nešto objasnio. Teoriju struna i dalje ne razumijem previše, ali ako vam nešto kod ovih primjera nije jasno, pitajte  :mrgreen:

vragana:
za divno cudo sve mi je jasno :)
odlicni su ti primjeri
blago tvojim djacima

ps znam sta je stozac ;)

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana