Brže od svjetlosti

[petrus b]

Petar Bosnić Petrus

BRŽE OD SVJETLOSTI
Konusni u paraboloidni superluminalni akceleratori

Prošireni i korigirani članak

Riječ unaprijed

Većini čitatelja, pogotovo onima koji barem donekle poznaju fiziku, poznato je kako se, već nešto više od jednog stoljeća, smatra da je brzina svjetlosti najveća moguća brzina koju ništa ne može premašiti. Ovo vjerovanje, iako nema nikakvog stvarnog osnova, stjecajem loših okolnosti, postalo je rašireno i snažno poput neke dogme iz Svetog pisma. Štoviše, to je postalo pravom pravcatom dogmom u koju je nepristojno, necivilizirano i čak kažnjivo posumnjati, ili ju dovoditi u pitanje.
A da se kod Einsteinove tvrdnje o nenadmašivosti brzine svjetlosti ne radi ni o kakvoj istini, nego baš o praznoj, antimisaonoj i besmislenoj dogmi, može se vrlo pouzdano uvidjeti samom analizom Specijalne teorije relativnosti i smislenom interpretacijom eksperimentalnih rezultata, kojima je ona tobože dokazana.
No postoji još jedan, bolji način razobličavanja ove Einsteinove “istine” – jednostavno praktično, eksperimentalno postizanje supraluminalnih brzina pomoću adekvatnog akceleratora subatomskih čestica.
Eksperiment kojim bi se to moglo postići nije ni kompliciran ni skup, i već se mogao odavno izvesti, ali je njegovo izvođenje ometala upravo ona, gore spomenuta, iracionalna vjera u dogmu o nenadmašivosti brzine svjetlosti, vjera koja ima i zamjetan patološki karakter.
Mislim da je upravo ta patološka “vjera” ili stanoviti fanatizam ono što će sprečavati izradu dole opisanih konusnih i paraboloidnih supraluminalnih akceleratora i izvođenje eksperimenata kojima bi se i praktično, i u vacuumu postigla brzina višestruko veća od brzine svjetlosti.
Točno govoreći, čestice su (u vodi i drugim transparentnim tekućinama visokog stupnja refrakcije) bile ubrzane na brzinu veću od svjetlosti još davne 1953. god. Učinili su to sovjetski fizičari Čerenkov, Vavilov i Frank, a za eksperimentalnu potvrdu tog otkrića dobili su i Nobelovu nagradu 1958. god. Danas se ovaj, Čerenkovljev efekt - brzina čestica veća od svjetlosti – često čini smišljeno, a i svakodnevno se spontano zbiva (kod fisionih reaktora hlađenih vodom, gdje elektroni brži od svjetlosti izbijaju specifične fotone i uzrokuju čudesnu, prekrasnu plavkastu boju vode – vidi: Čerenkovljeva radijacija).
No i dalje se vjeruje da se čestice ne mogu kretati brže od svjetlosti???
????!!!!

U cijelom članku, koji nije dugačak ima crteža i formula koje ne znam prenijeti ovamo na forum, pa Vas lijepo molim, ako vas interesuje, da ga pogledate na adresi:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/

Original je na Engleskom jeziku, ali ako kliktnete oznaku "Hrvatski jezik" pored zastavice možete ga dobiti i u prijevodu.
Eto

Hvala na poseti.

Vaš Petrus

[petrus b]

Žao mi je što nema komentara ovog mog članka, jer mi se čini da je veoma važan, barem kao tema. Moje mišljenje i ne mora biti točno, iako ja smatram da jest.

Nego evo jedne stvari koja je vrlo instruktivna u pogledu razumijevanja akceleratora koji ubrzava čestice na brzinu veću od svjetlosti.

U originalnom članku na mojoj stranici naveo sam ove primjere:

1. 
Slična pojava, koja se događa u postojećim akceleratorima, događa se i kod jedrenjaka kojem vjetar dolazi točno s leđa odnosno s krme. Kad se brzina jedrenjaka približi brzini vjetra, onda će relativna brzina vjetra, kojom on udara u njegova jedra opasti, a s njom i sila koja jedrenjak gura naprijed. U tom slučaju, jedrenjak, zbog otpora vode, neće postići čak niti brzinu vjetra, nego nešto manju. Ovaj primjer s jedrenjakom odabran je zato što će on u slijedećem, kratkom tekstu pokazati jednu stvar koja je od presudne važnosti za fiziku ubrzavanja čestica.

Evo tog kratkog teksta

Ako nekom jedrenjaku, za kojeg pretpostavljamo da pruža mali otpor kretanju kroz vodu - ako, dakle tom jedrenjaku, vjetar jednake brzine, ne dolazi s leđa, nego s boka – pod pravim kutem u odnosu na pravac njegova kretanja - onda će on moći postići i znatno veću brzinu od brzine vjetra koji puše u njegova jedra.

Naročito pogodni brodovi za postizanje takvih, supraventalnih brzina su mali, lagani katamarani. Oni mogu ploviti puno brže od vjetra koji ih kreće.

Zbog iznimno malog otpora, još puno brže od vjetra nego katamarani, mogu se kretati «jedrilice» što ne plove kroz vodu, nego se, na klizaljkama, kližu po zaleđenim površinama jezera i rijeka.

i ovaj:

2.
Elektromagnetski i električki valovi konusnog, a i dolje opisanog paraboloidnog akleleratora, djeluju na česticu slično kao što tupe ali glatke škare djeluju na, npr. čeličnu žicu koju ne mogu presjeći nego ju, dok se stišću, guraju prema izlazu, tj. vrhu škara. Elektromagnetski valovi kreću se slično kao i noževi škara, a ona čelična žica, slično kao i ubrzavana nabijena čestica. Ako izvedete taj pokus sa škarama, vidjet ćete da se čelična žica kreće nekoliko puta brže nego noževi škara. Sličan omjer brzina biti će i kod elektromagnetskih valova konusnog ili paraboloidnog akceleratora i čestice koju oni budu ubrzavali. Vidi članak i crteže.

No sad ću navesti - treći primjer - nešto  što je na granici djetinjarije, ali je izvrstan pokazatelj koji ukazuje na to da su već djeca, prije mnogo stoljeća, ili čak milenija otkrila princip funkcioniranja akceleratora nadsvjetlosno brzih čestica.

Kad - upravo negdje u ovo doba godine - djeca jedu zrele trešnje, onda  košticu stave između palca i kažiprsta i naglo stisnu. Koštica izleti velikom brzinom i pogodi prijatelja, koji iz malo poveće distance, na isti način gađa ovog svog nestašnog partnera u igri.

Stvar je u slijedećem. Palac i kažiprst kreću se jedan prema drugom (i prema koštici) brzinom od svega nekoliko centimetara u sekundi, a sama koštica izlijeće brzinom čak i do deset metara u sekundi. Ovo se zbiva zbog toga što sila koju stvaraju palac i kažiprst ne dolazi čestici odostraga, nego - poput onog vjetra, što dolazi s boka, ili sile noževa onih tupih škara,- sa strane, ili s boka, (malko ukoso) tako da koštici mogu dati mnogostruko veću brzinu od brzine kojom se kreću prsti.

Evo, upravo sazrijevaju trešnje, pa probajte i sami.

Na isti način ponaša se i nabijena čestica u odnosu na frontu elektromagnetskog vala ili frontu elektirčkog polja koje se širi, raste.

Malko djetinjasto, priznajem, ali je istinito i funkcionalno.

Ostalo vidi na mom site-u.

Vaš Petrus

[slon]

Žao mi je što nema komentara ovog mog članka, jer mi se čini da je veoma važan, barem kao tema. Moje mišljenje i ne mora biti točno, iako ja smatram da jest.

Ako nema komentara to obično znaći da se svi slažu sa datim zaključkom.   

[petrus b]

Hvala jumbo. Vrlo utješno. Ipak, volio bih neku diskusiju jer ona širi vidike.

Petrus

[NaraYan]

Ne znam ko ne veruje da se chestice mogu kretati brze od svetlosti?!

Ne samo da je to moguce, vec je moguce apsolutno sve.

Samo, mene vishe zanima, konkretno, kakav pogon moze biti brze od svetlosti.
Chesticu mozemo lansirati, i to ne svaku, a za ovo drugo nam treba somewhat drugachiji pristup.

Ili da se svi lepo smanjimo i zajashimo po jedan tahion i voila... :]

[slon]

Ma sve su to teorije.  Ja hoću nešto od toga da vidim u praksi.

[petrus b]

Nešto što je na pola puta do prakse možete naći na mojoj stranici :petar-bosnic-petrus.com

Ostvarene rezultate s keywords Cherenkov radiation, ili effect.

Pogon?
Svaki superluminalni akcelerator je istovremeno i reaktivni pogonski motor koji se - po Zakonu akcije i reakcije - kreće u suprotnom smjeru.
Nadsvjetlosna brzina svemirskog broda može se postići i izbacivanjem mlaza čestica koje su i znatno sporije od brzine svjetlosti, samo bi ubrzanje trebalo dovoljno dugo trajati i imati goleme zalihe energije. Za to je pogodna isključivo nuklearna energija. Kemijska nije ni blizu takvih mogućnosti. Izbacivanje mlaza čestica puno bržih od brzine svjetlosti, iz npr. konusnog akceleratora bitno bi poboljšalo pogon.
Fizičari!
Radi otjiježnjenja od relativističkog pijanstva ili drijemeža pogledajte, između ostalog rad Milana Pavlovića. Pročitao sam mnoge kritike Teorije relativiteta, a ova spada u sam vrh.

http://users.net.yu/~mrp/sindex.html

[NaraYan]

Superluminalni pogon ne mora biti zasnovan na potisku.

[Кули]

Nisam skeptik, ali sam procitao mnogo kritika svega i svacega, ali ni jedna koju sam video do sad nije dokazana, i STR i OTR jos nije oborena i u zvanicnim krugovima naucnika je prihvacena, dok se drugacije ne pokaze kao tacno.

[petrus b]

Superluminalni pogon ne mora biti zasnovan na potisku.

Zanimljivo i podsticajno, ali...

[NaraYan]

Koje je najmanje rastojanje izmedju dve tachke u Univerzumu?

[svetlost lutalica]

0?

Tako bar ide ono objasnjenje sa presavijenom maramicom sto se javlja u raznim SF knjigama i filmovima (na pamet mi pada Event Horizon ali mislim da sam i citala isto to negde)?

[NaraYan]

Da, PV je zakrivljeno, a sve shto nije pravo, mozemo ispraviti.

[NaraYan]

Zashto neshto mora biti brze od svetlosti da bi za isto vreme prevaljivalo vece rastojanje?!
Mislim da to nije uslov...

[Glorija]

  ...da ne pominjemo crne rupe i "crvotočinu" kao prečice ...

bdv. ni na Zemlji nije najkraći put prava linija - Zemlja je okrugla