Nema tužnijeg čoveka od onog koji je na nacionalnom konkursu dobio novac da snimi film. Jer zna da će svoju ambiciju, maštu, autorsku viziju morati da zameni kompromisom pri izboru teme, žanra, scenografije, tehnike, broja glumaca, kostima, broja dana za snimanje, i da istorijske teme svede na skorašnje, od nekoliko meseci ranije. U tom sužavanju izbora, kinematografija se svodi na ekranizaciju banalne stvarnosti, pune žuči i bola. Ovo su reci Darka Bajica koje su podrzali skoro svi filmski radnici u Srbiji.
Nije on rekao nista novo ali je izgleda potrebno konsantno podsecati na nesto lepo i srecno. Zato su i Montevideo, Parada, Sesir prof. Koste Vujica pa cak i sve ovo novo sto radi Sotra, od Zone pa do ekranizacije Mir-Jam, ostvarenja koja, bez obzira na sam kvalitet uradjenog, a on po meni nije upitan, osim mozda u jednom od navedenih filmova, treba pozdraviti.
A ako je resenje za nemastinu u srpskom filmu udruzivanje i umrezavanje sa filmskim institucijama Evrope, za pocetak, samo napred jer je strah da ce se izgubiti autenticnost srpskog filma totalno neopravdan, naprotiv, nas film ce nestati ako ne bude novca i ulaganja iz Evrope posto se ipak na regiju ne mozemo osloniti. Ovakvi kakvi smo sada, finansijski skuceni ipak smo perjanica " komsiluka". Ali problem je sto susedi mnogo pametnije koriste " moguci filmski potecijal".
Čak je i Rejf Fajns, koji je svoj film Koriolan producirao u Srbiji, poručio državnim organima da strani producenti koji rade u okruženju imaju neuporedivo više olakšica koje privlače strani kapital.
Sve se opet svodi ( otkud to

) na nedostatak novca.
Zbog toga nema dobrih filmova i zato su pre komedije bile bolje , zato se , sto se tice zanra snima mnogo vise drama i jednostavno zato su pre domaci filmovi bili mnogo kvalitetniji.
Bice opet Bartona, Hestona, Brinera, Loren itd, itd.
