SF tim
* 14.10.2019. 21:12:13
napredna pretraga  
Dobro došli, Gost. Molimo vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti: Fan forum SF fanova. Smile
 
  Portal   Forum   Pomoć Pretraga Igre Prijavljivanje Registracija  
Stranice: 1 ... 3 4 [5]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Antigravitacija  (Pročitano 44445 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
NaraYan
Archmage

predsednik


Poruke: 2.074
Ugled: +21/-1
Starost: 37
Lokacija: Vilin Grad
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #60 poslato: 04.06.2008. 15:12:51 »

...Obična privatna letelica ili vazdušna kola uopšte nisu imali krila, niti bilo kakve vidljive kontrolne površine. Proterani su čak i nespretni propeleri starih helikoptera. Pa ipak, Čovek nije otkrio antigravitaciju: samo je Vrhovnicima bila poznata ta najveća od svih tajni....
Sačuvana

Samo Shrajk Srbiju Spashava
Кули
Ghostwheel
predsednik


Poruke: 2.091
Ugled: +11/-1
Starost: 32
Lokacija: BG - Dusanovac
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #61 poslato: 05.06.2008. 03:28:48 »

Twisted Evil Tek da "zabiberim" :

Ako je tama samo nedostatak svetlosti, možda je gravitacija samo nešto što se javlja kao rezultat blizine dve mase i ne postoje "gravitoni" .... Dakle - ne postoje ni "antigravitoni" ... dovoljno je da se samo udaljite na pravu razdaljinu i nema gravitacije !  Laughing

 Laughing Laughing Laughing Upalite svetlo i nema mraka !  Laughing
Da, ali te dve povrsine moraju da interaguju preko necega, ne mogu se tek tako privlaciti, a da niko nista ne radi.
Dugo se nije znalo ni za dualnu prirodu svetlosti, pa kad se to otkrilo mnoge stvari su se razjasnili. Magneti takodje imaju svoje linije polja i zna se kako funkcionisu, nuklearne sile (i slabe i jake) imaju specifican sistem delovanja, a poznato je i kako one funkcionisu (na veoma malim udaljenostima su veoma privlacne, a sa porastom razdaljine postaju odbojne, pa posle privlacne, ali to je zanemarljivo(sve ovo na nivou jezgra atoma)).
Za gravitaciju se samo zna da opada sa kvadratom rastojanja i da je uvek pozitivna i teoretski se prostire u beskonacnost, samo sto posle odredjenog rastojanja njena sila postaje zanemarljiva, ali i dalje postoji.
Sačuvana

To be happy in this world, first you
need a cell phone and
then you need an airplane.
Then you're truly wireless.
petrus b
Registrovani
stažista


Poruke: 56
Ugled: +0/-1
Van mreže


« Odgovor #62 poslato: 05.06.2008. 10:47:46 »

Dva me dana nije bilo na internetu, ali ne žalim jer vidim da se za to vrijeme razvila dobra diskusija - diskusija koja barem vodi ka postavljanju dobrih i plodnih pitanja. Ko se bavio znanošću, taj zna da je postavljanje takvih pitanja već pola obavljenog posla, a ako ne i više.

Na moj su račun upućene neke vrlo duhovite primjedbe o ozbiljnosti mog pristupa ovim znanstvenotehnološkim problemima. Primjedbe Susan Kalvin i Glorije.

Evo kratkog odgovora na ključno pitanje :
ako ne uviđam ni jednu ozbiljnu hipotezu o antigravitaciji, kako to da se bavim tom silom i čak projektiram antigravitacijsku letjelicu.

Ja govorim o gravifugalnoj sili, a ne antigravitaciji. Po svojim efektima ove su sile identične, ali se bitno razlikuju po načinu djelovanja, odnosno izazivanja tih efekata.

Način djelovanja hipotetske antigravitacije nije poznat, a niti samo djelovanje nije nedvojbeno utvrđeno, ili čak nije uočeno uopće.

Djelovanje gravifugalne sile poznato je već odavno a primjenju je se u astronautičkoj praksi već o 1957.
Ja samo pokazujem da se ona može primjeniti i drugačije, puno ekonomičnije i svrsishodnije za ljudske potrebe.

Gravifugalna sila neusporedivo je ekonomičnije od hipotetske antigravitacije, jer opada linearno od hvatišta svog izvora dok bi antigravitacija trebala opadati s kvadratom te udaljenosti.

Toliko,

Evo citata iz nekih mojih radova koji bacaju više i bolje svjetlo na taj problem:

No prije toga:

"Tek da zašećerim"

Svjetlost uopće ne postoji. To je iluzija koja nastaje titranjem prostora. Tama je nezatitrani, miran prostor.

Brzina c nije brzina svjetlosti, nego transferna konstanta vacuuma sposobnost vacuuma ili čistog prostora da uprvo tom brzinom i nijednom drugom može prenositi elektromagnetske titraje - zatitravati prostor. Zato je "brzina svjetlosti" konstantna, nepromjenjiva.
Ta je moja tvrdnja naišla na veliko odobravanje fizičara na engleskom govornom području.
Evo jedne reakcije:

http://www.greatdreams.com/grace/146/148supratest.html

Primjedba o simetriji.

Slažem se, ali simetrija ne mora uvijek biti prosta mehanička antislika ili antisila.

A o antigravitaciji:

Što je antigravitacija?
Najjednostavnije rečeno, to bi trebala biti nekakva sila koja bi se suprotstavljala gravitaciji, poništavala ju i omogućavala lebdenje tjelesa – levitaciju.

Za fizičare antigravitacija je besmislica, jer ne postoji takva masa koja bi mogla odbijati drugu masu, sprečavati rasprostiranje gravitacije, ili, poput Verneovog Cavorita, izolirati neko tijelo od njenog utjecaja. To se, po dosadašnjim spoznajama, ne može postići, niti pomoću tzv. antimaterije, a niti pomoću nekog polja.

Za SF pisce antigravitacija i levitacija su nešto što je toliko fantastično i toliko poželjno da se njeno ostvarenje i stavljanje u službu čovjeka smatra nemogućim, pa stoga, o tim stvarima, čak i ovi pisci nerado i rijetko pišu.

Za razne «izumitelje» antigravitacija je, isto kao i za konstruktore perpetuumobilea, mogućnost da se bez muke i rada, «na brzinu» proslave konstrukcijom nekakve antigravitacijske letjelice.

Meditativno levitiranje

Velik broj ljudi, čak i znanstvenika misli da se levitacija može ostvariti jedino meditacijom. Oni smatraju da je jedino duh toliko i tako suptilno moćan da može učiniti da tijelo lebdi. To je navodno čak i potvrđeno lebdenjem fra. Giuseppea iz Copertina, 15.st., sv. Svete Terezije Avilske, zatim levitiranjem Sri Aurobinda i brojnih drugih jogina. I danas ima mnogo ljudi koji se zdušno trude da ostvare levitaciju na neki takav, meditativni ili voljni način i smatraju da bi time postigli neko božansko stanje i božansku razinu postojanja. Na TV-u često možete vidjeti «jogine» i njihove učenike kako skakuću u sjedećem stavu i to proglašavaju lebdenjem.

No, ako, bez predrasuda i iluzija, razmislimo što bi se zapravo postiglo takvim meditativnim levitiranjem, vidjet ćemo slijedeće. Duh bi se osposobio da podiže i nosi fizički teret, tijelo u kojem prebiva, a i razne druge stvari. To je posao kojeg su nekad, davno obavljali robovi, konji i magarci, a danas dizalice, kamioni, vlakovi itd. Malo je vjerojatno, dakle, da bi ljudski duh, čak i kad bi postigao tu vrstu levitacije, bio zadovoljan svojim novim poslom i da bi to smatrao nekim božanskim postignućem. Toliko, ukratko o meditativnom levitiranju.

Antigravitacijski uređaji

Jedno temeljno, vrlo često i bolno potvrđivano ljudsko iskustvo jest: da su tjelesne stvari teške i da padaju. Iskustvo težine i padanja toliko je puta potvrđeno da se nehotično identificira sa smislom i unutrašnjom logikom samih stvari. Padanje materijalnih stvari je naprosto nešto smisleno, logično, «normalno». Na toj premisi nastao je jedan vrlo interesantan, nesvjesni, ili, u najboljem slučaju, polusvjesni «zaključak», odnosno, točnije jedna fantastična misaona akrobacija:
ako je padanje nešto logično i smisleno, onda nešto što je besmisleno neće padati!!!!!????
Ta akrobacija postala je «teorijski», odnosno psihološki temelj za velik broj «antigravitacijskih uređaja» koje možete naći na internetu. Najpoznatiji «projekti» te vrste su oni T. T. Brown-a, J. Searl-a, de Palm-e, Modanesea, E. Podkletnov-a, Ning Li, R.L. Forward-a i brojnih drugih autora. Ima ih na tisuće. Zajednička im je karakteristika to da su unutarnja kretanja njihovih djelova i sile kojima raspolažu namjerno postavljene u potpuno, nesvrsishodan, nefunkcionalan ili ne-zakonit, apsurdan odnos. «Objašnjenja» koja prate projekte tih uređaja obično sugeriraju da je to nešto revolucionarno novo.
I ova se «objašnjenja» temelje na nesvjesnoj pretpostavci: da je ono što nema nikakve veze sa znanošću i prirodnim zakonima, samim tim apsolutno superiorno znanosti i produktima njene primjene.
Nije poznato da je ikada ijedan od tih uređaja doista levitirao. Doduše, svojevremeno je J. Searl tvrdio da je izradio jedan vrlo veliki takav uređaj, ali ga nije mogao prikazati javnosti, jer mu je «pobjegao u svemir», a za gradnju novog uređaja nije mu više dostajalo novca. Tako je, eto, čovječanstvo, zbog tog njegovog peha, ostalo bez jednog dragocjenog svjedočanstva.

Zbog ovakvog - s jedne strane raspamećenog , a s druge šarlatanskog pristupa problemu «antigravitacije» - ta je problematika izišla na vrlo loš glas, tako da velika većina stručnjaka unaprijed osuđuje svaki pokušaj rješavanja tog problema kao nekakvo ludilo, ili kao šarlatanstvo. Takav stav je razumljiv, a može se reći i opravdan, ali on stvarno pogađa jedino one ozbiljne, uistinu kreativne i revolucionarne znanstvene radove kao što je ovaj. Odatle nevolje i odbijanja s kojima se on već godinama susreće. Racionalna, znanstvena kritika raznih ludorija pod firmom antigravitacijskih strojeva ili letjelica neće naškoditi ludama ni šarlatanima. Ludama neće naškoditi, niti će ih opametiti, jer se njima ne može ukazati na to da su ludi, a šarlatani takvu kritiku iskorištavaju kao povod za kontrakritiku – da su «službeni znanstvenici» i «službena znanost» nekreativni, rigidni, glupi, uskogledni... - i tom kontrakritikom dobijaju željeni publicitet i podršku onog ne-znanstvenog dijela javnosti, koji se nimalo ne razumije u stvari koje podržava i u koje vjeruje. A da stvar bude još gora, taj dio javnosti obožava upravo ono što ne može razumjeti, i zbog te svoje malodušnosti najćešće baš razne besmislice nakićene znanstvenim terminima smatra nečim revolucionarnm. Ono što je jasno i logično, za ovu je vrstu ljudi sasvim bezvrijedno.

Levitacija - paradoks nad paradoksima!

Već sam rekao kako je općeprihvaćeno mišljenje da je sve što je tjelesno ujedno i teško te da neumitno pada, i da to pravilo, poput neke unutrašnje logike samih stvari važi za cijeli materijalni svemir. Ogledajmo je li to doista tako.

Astronauti, npr. i njihovi svemirski brodovi lebde u odnosu na Zemlju. Mjesec također lebdi u odnosu na Zemlju. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce. Sunce lebdi u odnosu na druge zvijezde i središte galaksije. Atomi lebde jedni u odnosu na druge. Elektroni lebde u odnosu na atomske jezgre, nukleoni, jedni u odnosu na druge i tako do u beskraj.

Cijeli svemir lebdi u samom sebi.

Stanje lebdenja, a ne težina i padanje, trebalo bi biti naše pravo iskustvo, osnovano na znanosti i mišljenju. Naše stvarno iskustvo pak - iskustvo težine i padanja – zasnovano je na osjetima i stečeno u jednom vrlo uskom pojasu svemira gdje se - slučajnim stjecajem specifičnih okolnosti, stvari doista - našim osjetilima, doimaju kao teške i padaju. Mi smo to naše, bitno neadekvatno i nepotpuno iskustvo generalizirali i aplicirali na cijeli svemir. To je bila fatalna pogreška, jer svemir doista nema težine, a da ne lebdi u samom sebi ne bi mogao niti opstati.

Eto, dakle, ljudi već stoljećima bezuspješno tragaju za barem jednim pouzdanim, nedvojbenim slučajem levitacije, a ne primjećuju da se ona stalno zbiva posvuda oko njih!!!???

Zar to nije paradoks nad paradoksima!?

Ono sveopće levitiranje o kojem je gore bilo riječi ne temelji se na antigravitaciji, nego na gravifugalnoj sili. Gravifugalna sila je reakcija na djelovanje gravipetalne sile, a gravipetalna sila je ustvari gravitacija koja djeluje kao centripetalna sila. Gravifugalna sila, po Zakonu akcije i reakcije, uvijek je jednaka gravipetalnoj i uvijek djeluje u smjeru suprotnom od gravipetalne, tj. od gravitacije, i zato ju poništava. (Newton 3.)
Astronauti, koji kruže oko Zemlje brzinom od oko 7,9 km/sec., lebde zbog toga što razvijaju gravifugalnu silu koja je jednaka gravipetalnoj. (gravitaciji). (Tzv. «obični ljudi» misle da oni lebde zato što «tamo gore» nema gravitacije.) Geostacionarni sateliti također lebde iznad određene točke na ekvatoru zahvaljujući gravifugalnoj sili koja proizlazi iz njihovog kruženja oko Zemlje – brzinom od oko 3.05km/sec. (Kutna brzina njihovog kruženja jednaka je Zemljinoj.) Mjesečeva brzina kruženja je svega 1,002km/sec., no gravifugalna sila koju on razvija dovoljno je velika da neutralizira Zemljinu gravitaciju i omogućuje mu lebdenje. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce, također na osnovu gravifugalne sile koja proizlazi iz njenog kretanja oko Sunca. - brzinom od 30km/sec. itd. itd.
Cijeli svemir je u nekoj vrsti kružnog kretanja, a njegovo lebdenje u samom sebi zasniva se na ravnoteži gravifugalnih i gravipetalnih sila. Kad bi prevladala gravipetalna, svemir bi se urušio u sebe, a kad bi prevladala gravifugalna on bi se raspao i razletio kao disk koji se prebrzo vrti.
Ali, ogledajmo nešto drugo što je od praktične, odnosno tehnološke važnosti za čovjeka.

Gravifugalna letjelica:

Više na:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/

Zahvaljujem se i na ostalim zanimljivim primjedbama i mišljenjima ali ne mogu ih komentirati jer moram dati mjesta i ostalim sugovornicim

Sačuvana
petrus b
Registrovani
stažista


Poruke: 56
Ugled: +0/-1
Van mreže


« Odgovor #63 poslato: 05.06.2008. 11:04:33 »

Još nešto, zahvaljujući pjesnikinji Vesni Krmpotić

"Svjetlost je samo pjena bezdanih tmina."

To je privid. Ono što se pojavljuje pri osjetilu vida, iluzija. To, dakle, ne postoji. Naprotiv, i krajnje paradoksalno, tama postoji, jer nju ne možemo vidjeti, nego samo biti svjesni nje. Tama je neposredno očitovanje prostora samom razumu. A ono što se pojavljuje pri razumu to uistinu postoji.

Istina je poduraranje razuma ili mišljenja sa stvarima, a ne osjetilnog doživljaja.

Ako ne vjerujete meni, pročitajte Platona, Ariostotela, Kanta, Hegela, Heidegera i druge.

I oprostite mi na mom paradoksalnom i dosta šaljivom odnosu prema istini stvari.
Sačuvana
svetlost lutalica
Bene Gesserit

predsednik


Poruke: 4.194
Ugled: +60/-2
Lokacija: Bgd
Van mreže


« Odgovor #64 poslato: 05.06.2008. 12:55:11 »

Citat
Istina je poduraranje razuma ili mišljenja sa stvarima, a ne osjetilnog doživljaja.

Po nekim autorima. Po drugim autorima, do istine se moze doci iskljucivo na osnovu culnog dozivljaja/iskustva. (Ovo ne iskljucuje upotrebu razlicitih "produzetaka" - mikroskopa, teleskopa, svemirskih sondi i drugih instrumenata).
Sačuvana
NaraYan
Archmage

predsednik


Poruke: 2.074
Ugled: +21/-1
Starost: 37
Lokacija: Vilin Grad
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #65 poslato: 05.06.2008. 13:36:05 »

@ Petrus

Znamo li shta je gravitacija i kako nastaje???
Sačuvana

Samo Shrajk Srbiju Spashava
petrus b
Registrovani
stažista


Poruke: 56
Ugled: +0/-1
Van mreže


« Odgovor #66 poslato: 06.06.2008. 13:08:37 »

Svetlost Lutalica (lepo ime) kaže istinu - do spoznaje, znanja ili istine, ne mogu se mimoići osjetila. Ali treba imati na umu da sama istina, ili istinita spoznaja, znanje nije osjetilne, nego duhovne naravi i ne prebiva  u osjetilima, nego u umu. To je, kako sam već rekao, "podudaranje mišljenja i stvari", a ne osjeta i stvari - adequatio intelectus et rei, a ne: adequatio sensus et rei.

Znanje i precepcija, viđenje.

Primjer koji se pokazao dobrim:

Nitko nikada nije vidio , niti će moći vidjeti kuglu, pa ma sa koje ju strane gledao ili obilazio oko nje. S koje ju god strane gledate uvijek vidite samo krug.

No kao ju obiđete sa svih strana, Vi ćete znati da ne gledate nikakav čarobni krug, nego običnu kuglu, i istina će biti to da je pred vama kugla, a ne krug. Ta istina, međutim, ne prebiva u osjetilima, nego u znanju, duhu, ili umu, ali do nje dolazimo putem osjetila i umovanjem o tome što nam ona zapravo pokazuju. Tako barem tvrde netvrdoglavi, trezveni filozofi, mislioci ili kako već hoćete - uključujući i dubokoumne empiriste.

Evo što nastaje kad netko ne zna tu važnu razliku između znanja i osjeta.

Zadnji "veliki" fizičari - Einstein i Heinsenberg - uopće nisu znali razliku između osjeta i znanja i redovito su osjet, percepciju, viđenje nečega proglašavali znanjem. Na tom je temelju Eisntein izradio svoju "Specijalnu i Opću teoriju relativnosti. a Heisenberg Relacije neodređenosti.

Pogledajte i ovo: "Relacije neodređenosti". Relacija je odnos, a odnos je uvijek nekako ili nečim određen.To je naprosto neka odredba i ne može biti neodređenog odnosa. No kod Heisenberga može. Relacije neodređenosti su zapravo -prevedeno na Srpski ili Hrvatski, ili pak na prosti jezik smisla ili logike - neodređene određenosti.

Stari grci su to zvali sideroksilon - željezno drvo, a ima i naziv kvadratni krug ili kockasta kugla (čoškasta kugla).

Teorija kaosa je teorija nešto vrlo slično. To je teorija o onom o čemu se ni na koji način ne može stvoriti nikakva teorija. S druge strane, kaos u teoriji nije nimalo teško stvoriti.



Nara Yan:

Što je gravitacija?

Sve bih dao da imam barem i najmanju ideju o tome što je ona. Znamo, nažalost samo zakonomjernosti njenog djelovanja.

« Poslednja izmena: 06.06.2008. 20:06:05 od petrus b » Sačuvana
Zigor
Registrovani
pripravnik


Poruke: 4
Ugled: +0/-0
Van mreže


« Odgovor #67 poslato: 01.07.2008. 01:46:05 »

Cao, zasto se nekaze ljudima da svaki njihov doprinos ka bilo kojoj nauci doprinosi delic ili puzlu otvaranja kljucnog odgovora (zabluda znanja) I otkrice nepoznatog…u skladu sa zakonima koji jos nisu dorasli skladu I miru na zemlji nemoze covek koji mozda nije formalni naucnik ili “obican” covek da se izbori sa problemom kocnice samog uma. To bi se u praksi lose pokazalo posto bi sam nemir drustva I bezvlasca odneo sa sobom moc upravljanja I selekciju medju nama samim. A to nece biti zato sto sam krug stvari napretka i citavog mehanizma na neki nacin kljuc zvani nada u postojanje I prestiza nece dozvoliti preveliku oscilaciju u univerzumu I dalje. Zato ce uvek kod ljudi postojati jedan prosijak, jedna zrtva..jedan doktor…..zbir/zajednica pokreta ka nepoznatom. Ovo je konfuzija koja postoji I u samom sistemu stvarnosti…zato ko vidi I otvori um pomirice se sa sobom i citav taj ljudski polet ce morati da prezivljava na nacin koji sebi napravi I osmisli.

Imam dokaz da neznalica sa otvorenim umom (zvan ludak,cudak…I sva ostala zvanja – pridevi zvanim covekom gube smisao) da se nadovezem – sto se tice dokaza/ taj isti zvani covek moze da pruzi vise nego bilo koji izolovani I ne izolovani” naucnik mada I nemora, mada cu ovde da stanem.

Izvini sto sam zaobisao teoriju “gravitacije I antigravitacije.
Sačuvana
elite
Still Shaper

predsednik


Poruke: 1.439
Ugled: +32/-3
Starost: 64
Lokacija: |Pančester
Pol: Žena
Van mreže


« Odgovor #68 poslato: 01.07.2008. 12:34:48 »

  Sta bi   Rolling Eyes  Ajd, blago nama ,novajlije u topik za upoznavanje, da se lepo upoznamo, pa onda kod jelenka na pivce pa tako redom! Moze? Ja to zbog piva  Mr. Green
Sačuvana
Zigor
Registrovani
pripravnik


Poruke: 4
Ugled: +0/-0
Van mreže


« Odgovor #69 poslato: 01.07.2008. 15:22:45 »

 Wink moze, volim u krigli.
Sačuvana
Stranice: 1 ... 3 4 [5]   Idi gore
  Štampaj  

 
Prebaci se na:  

Šema sajta  ◊   SF Vektor  ◊   TV program  ◊   Periodni sistem NF

Pravilnik  ◊   SF kviz  ◊   NF na Krstarici  ◊   SF filmovi  ◊   Bibliografije

Kopirajt © 2006-2019. SF tim. Sva prava zadržana.
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2015, Simple Machines | Mapa foruma | Arhiva | wap2 Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
Stranica je napravljena za 0.022 sekundi sa 24 upita.