SF tim
* 02.03.2021. 00:18:56
napredna pretraga  
Dobro došli, Gost. Molimo vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti: Fan forum SF fanova. Smile
 
  Portal   Forum   Pomoć Pretraga Igre Prijavljivanje Registracija  
Stranice: 1 [2]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Slučajni prolaznik kroz život ... (blog)  (Pročitano 17179 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #15 poslato: 13.12.2006. 13:23:44 »

I tako, lagano, gotovo neprimijetno, forum naučne fantastike na krstarici zapada u letargiju kao organizam devedesetogodišnjaka. Dolazi zima, životni sokovi kopne, zamire iskra u očima. Ko zna da li će preživjeti ovu zimu.

A bijaše to, nekada, u mlađim danima, tako gord i ponosan forum. Izvukao se iz djetinjstva i stasao u snažnog, zdravog, odraslog forumčinu, nešto što je plijenilo istovremeno i ljepotom i čvrstoćom, i znanjem i šarmom, i dobrotom i snagom.

Ali vrijeme neumitno čini svoje. Energija disipira a želja se gasi. I, tempom koji je tako lagan da, bilo ko ko to posmatra sa strane, može pomisliti da se ništa ne mijenja, on polako stari, postaje inertan. Draž i ljepota povlače se a gruba stvarnost ostavlja ožiljke na njegovom licu.

Tek ponekad, neki trak svježine proleti i udahne privremenu mladalačku snagu. I sve nekako, barem nakratko, liči na minule slavne dane. A onda sve ponovo utone u latergiju i lagano gašenje.

Dolazi zima, duga i hladna.
Zatvori vrata, upali vatru.
Pada prvi sneg.
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #16 poslato: 13.12.2006. 13:24:53 »

Danas, kada ova vlada obilježava hiljaditi post na Krstarici, vrijeme je da se osvrnemo na značajne pomake koje je učinila:
  • Iako još uvijek u probnom mandatu (još nije isteklo prvih 100 dana mandata), sa 1000 postova na Krstarici i 710 u SF Timu, ova vlada naročito je radila na pitanjima SF, F&H problema, pa je preko 90% postova na Krsti upravo vezano za tu djelatnost
  • Ova vlada nastojala je da što više eliminiše neproduktivan rad poznat kao spamovanje i da se posveti rješavanju konkretnih problema
  • Uspjeli smo definisati svoj prepoznatljivi stil čime smo izazvali poštovanje i kod neprijatelja prosperiteta
  • Proširili smo krug poštovalaca žanra
  • Proširili smo krug prijatelja i poznanika
  • Kroz posebne vidove rada (vidi link na UB) upoznajemo se s problematikom rada drugih
U nadi da će rad vlade u prethodnom, probnom, periodu biti pozitivno ocijenjen, podnosimo ovaj izvještaj na uvid zajednici.

Šta je ono što me čini sretnim:
The giant open-mouthed smile she gives me at the end of the day.
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #17 poslato: 13.12.2006. 13:26:26 »

Dan     : ovaj, kada ovo pišem
Vrijeme: prirodno svjetlo umire a vještačko osvaja prostor

Stojim na balkonu i posmatram ulicu. Sada, kada je lišće napustilo svoje mjesto i preselilo se na gradske deponije, moj pogled, padajući s petog sprata, obuhvata dosta prostora.

Vozila, čija boja se izgubila u ovoj varljivoj smjeni dvije vrste svjetla, promiču ulicama. Više liče na nekakve aždaje sa užarenim očima.

Idući rubom trotoara, raskrsnici se primiče jedna djevojčica. Mala. Sićušna. Mislim da nema ni tri pune godine. Zastaje pred raskrsnicom i pažljivo odmjerava da li je put siguran. Imam vremena da je dobro osmotrim.

Bože, koliko je malena. Na sebi ima crvenu jaknicu čija kapuljača je čvrsto zavezana oko glave. Sićušno lice jedva se nazire. U ruci mali zamotuljak od aluminijumske folije. Nosi nešto. Nekome.

Uhvatila je trenutak i prelazi raskrsnicu. Njene male nožice brzo je nose na drugu stranu. Uskoro zamiče za rub zgrade i nestaje mi iz vidnog polja.

Gdje li si ti krenula, mala Crvenkapice? Ko je taj ko te samu pustio u noć koja već proždire sjenovite dijelove grada? Jesi li krenula da svojoj baki odneseš kolača? Da ne naiđeš na nekog vuka! I, hoće li se naći neki lovac da te spasi? Jer, vukova je danas tako mnogo a lovaca nema nigdje.
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #18 poslato: 01.05.2007. 20:37:12 »

Pitaju me kako sam proveo današnji dan. Eh...

Mi koji imamo nešto više godina pamtimo mnogo prvomajskih uranaka.

Prvomajske uranke pedesetih i šezdesetih, kad je jedina važna stvar bila okupljanje svih na nekom izletištu. Kad kažem svih, i mislim tako. Mogao si tu naći, potpuno ravnopravno, jedne do drugih, i one koji drmaju lokalnom politikom, vedre i oblače i one jadne, siromašne i polugladne koji, prema tvrdnjama režima, nisu ni postojali u sretnom socijalističkom društvu; i razne špijune i policijske doušnike, i one koji su špijunirani i otkucavani; i rijetke doktore nauka i čictačice. Nije tu bilo nekog velikog krkanluka; poneka kranjska ili pilence, režnjevi slanine koju su djeca nabijala na duge štapove i pekla pored vatre, mladi luk. Pila se vrela kafa i topla piva, igrao fudbal ili badmington a neko bi izvadio i harmoniku i razvukle bi se pjesme pune bratstva i jedinstva, pjesme koja je plela taktove od Vardara pa do Triglava.

Sedamdesetih bilo je para na sve strane; ko je mogao i znao, taj je imao, a ni ostalima nije bilo loše. Ali, već se znalo ko je ko i kome je mjesto na nekoj livadi pored grada a ko je išao na neku ekskluzivnu lokaciju. A na brojnim livadama okretali su se prasići i jagnjići, pilo hladno pivo iz priručnih frižidera ili kafa iz termosica. Neko je iz Amerike prenio frizbi i to je postao glavni sport livadskih okupljanja. Muzika je dolazila iz tranzistora i samo rijetko, neko bi svoj glas pridružio poznatim pjevačkim imenima.

A onda se nešto promijenilo, iako to nije upadalo u oči. Osamdesete su nas upoznale s pojmovima inflacije i recesije, nešto što spada u rječnik "trulog kapitalizma". Neki su upoznali i razne destinacije. Raja je i dalje nalazila načina da barem tog dana obezbijedi bogat krkanluk i tekuću logistiku, i da barem nakratko zaboravi na mučnu svakodnevicu, neku od brojnih rata kredita, račune koji rastu iz mjeseca u mjesec i "drugove" koje su sada viđali samo na TV.

Neki su tradiciju uranaka nastavili i u devedesetim. Neki nisu. Za mene, godinama je to bio samo još jedan dan u rovu, poseban samo zbog toga što je čovjek morao biti dodatno oprezan. Sve dok...

Oni su stvarno uranili tog prvog maja. Vjerovatno nisu ni spavali te noći. I ranijih godina dešavalo se da prvog maja pada kiša i pokvari proslave. Ali, nikada nije padala ovakva kiša: kiša čelika i olova, kiša koja ne gasi nego pali. Nigdje ni jednog oblačka na nebu, oblaci su se preselili na zemlju. I grmljavina. A nije još ni svanulo. Iz grla nije se orila pjesma nego jauk. Na cestama, tenkovi gaze mlada tijela. Mnogi su spas tražili u Savi, ali spasa tamo nije bilo. Samo ledena voda koju su bombama punili hrvatski, ali ne samo njihovi avioni. I ponovo je crvena Sava nosila Srbe prema Srbiji.

A negdje istočnije, narod je raspaljivao vatre, postavljao ražnjeve i roštilje, hladio pivo i sokove. Dan je tekao svojim tokom, tokom koji je većini dobro poznat. Pečenja su ispečena, pojedena; pića popijena; poneko je i odspavao ne blagom proljetnom suncu; a onda su svi pokupili svoje stvari i krenuli kućama. A cijelo vrijeme, crvena Sava nosila je svoj teret, teret za koji niko nije znao.

Dobro se sjećam dnevnika te večeri na TV Beograd. Izvještaji sa prvomajskih uranaka odavde i odande, kako se ko proveo, kako mu je bilo. U pozadini, pjeva Zorica Brunclik. I onda, na samom kraju, u 27-moj minuti dnevnika, onako usput, kao da se to događa negdje u Južnoj Americi, kratka vijest: Hrvatska je izvela vojno-policijsku akciju u Zapadnoj Slavoniji i zauzela Petrinju, Glinu, Okučane itd... itd... Prva vijest o događaju koji je počeo 15 sati ranije. A na autoputu bratstva i jedinstva, vatrogasna vozila ispiraju krv, brišu tragove, potiskuju u zaborav stotine žena, djece, staraca...

Pitaju me kako sam proveo današnji dan. Znam da su neki jedva čekali da se pred njih stavi glavuša od pečenice, da izvade delikates, mozak, ali ja vidim samo mozak koji je iz razbijene lobanje gusjenica tenka razvukla po asvaltu. Ne, ja ne provodim prvi maj. Prespavao bih ga kada bih mogao, ali ne mogu. Napio bih se do nesvijesti ali to ne smijem, možda bih i ostao bez svijesti.

Hoće li već jednom proći....
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #19 poslato: 14.05.2007. 13:29:19 »

Živimo u sumornom svijetu, u okruženju koje nas je, zbog starih i novih grijehova uzelo na zub, u sumornim zemljama u kojima broj neriješenih problema svaki dan raste a broj riješenih teži nuli, u sumornoj atmosferi gdje veliki procenat stanovništva živi na ili ispod ivice bijede. Suočeni s stalnom borbom za golu egzistenciju, rijetko imamo priliku unijeti malo radosti u svoje živote.

Ironijom koju niko nije u stanju predvidjeti, subota nam je donijela dvije cirkuske predstave odjednom i, posredstvom TV kamera, stavila nas u prvi red gledalaca. Prva cirkuska predstava odvijala se u srpskoj prestonici, tako ironično nazvanoj beli grad. Zajapureni, narodnom voljom izabrani predstavnici izvodili su svoju predstavu diskusija, replika, prijedloga i kontraprijedloga, još jednu varijantu svima odavno poznate srbijanske parlamentarne cirkusijade, režiranu i vođenu od ljudi iz sjenke. Od srca bih se smijao svemu tome da nije tako otužno, žalosno. Svi tako teže da izgledaju ozbiljno, zabrinuto za sudbinu svih nas, a izgledaju tako komično. Mijenjam kanal...

Hiljadu kilometara sjeverozapadno, u dalekoj Finskoj, u isto vrijeme odvijala se druga cirkuska predstava. Mnogo bolje režiran i vođen, jer mu je jedini cilj bio da zabavi svekoliki evropski narod, odvijao se Eurovision Song Contest, izbor za pjesmu Evrovizije 2007. I, kako to samo život može režirati, u isto vrijeme dok su se u prvom cirkusu izvodila smjenjivanja i ostavke, jedna buckasta srbijanska djevojka odnijela je pobjedu. Niko osim nje same i njenih najbližih saradnika nije to očekivao. Sjetimo se samo komentara kada je na onom Beo-nešto izboru pobijedila i izborila se za pravo da putuje u Finsku. Svi su, listom, osuli drvlje i kamenje na žiri, na organizaciju, na cijelu tu stvar s Eurosongom. Sada, kada je pobijedila, mnogi će nastojati da se očešu o djelić slave. Ali, takvi smo mi ljudi.

Ne volim tu vrstu muzike ali pjesma je, što bi mi iz Bosne rekli, fakat dobra. Najbolja pobjednička pjesma na Eurosongu mnogo godina unazad. Kao što je, na svom blogu, primijetio Luka Nižetić: Konačno je pobijedila pjesma a ne atraktivan scenski nastup. Bez obzira, i da je bila najlošija a pobijedila, pobjeda mi je draga sama po sebi. Kao što mi je draga svaka pobjeda zemlje koju nosim u srcu kao svoju, bez obzira kako i u čemu. Iduće godine u ovo vrijeme cijeli taj evropski cirkus naći će se u Beogradskoj Areni. A sve to ne traje par dana: ekipe se okupljaju mnogo, mnogo prije. Evropa će se sliti u Beograd. Koja je to prilika za popravljanje imidža države i njenih ljudi, ne treba ni pominjati. Samo da nešto ne upršću oni cirkusanti iz prve predstave.

Sve se to događalo onog dana kada je SF-Team, gotovo neprimijetno, proslavio svoju prvu godišnjicu.

„Molitva, kao žar na mojim usnama...“
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #20 poslato: 06.06.2007. 22:05:15 »

PRKOSNA PESMA

Ja Rab Božji
Srbin sa prosedom bradom
izjavljujem dragovoljno
kroz lance i žicu
pred svedocima
silom, mukom i nepravdom
da sam kriv i da priznajem krivicu!

Kriv sam što sam neko
a ne niko i netko
Kriv sam što u doba opšteg srbobrsta
idem u pravoslavnu crkvu
doduše poretko
i sto se krstim ovako
s tri prsta!

Kriv sam što jesam
a treba da nisam
Kriv sam odavno
što stojim uspravno
i gledam u nebo, umesto u travu
Kriv sam što se drznuh protiv krivde
kriv sam što opet slavim svoju krsnu slavu!

Kriv sam što pišem i čitam ćirilicom
kriv sam što pevam, smejem se i psujem
a ponekad i lajem
Kriv sam i priznajem
da ne znam što znam i da znam što ne znam
Kriv sam, i da zavrsim
s najvećom krivicom
(pre nego što se zacenem od smeha)

Kriv sam tvrdoglavac
sto sam Pravoslavac
i Svetosavac i što ne verujem
u sveti zločin i oproštaj greha!
Kriv sam i grešan dakle što postojim
i kad već postojim i još drsko stojim
što bar ne priznam da ne postojim!

Ako to priznam da sacuvam glavu
izgubiću časni krst i krsnu slavu
Ako ne priznam crno mi se piše
ceo svet će na moju Zemlju da kidiše
Rulje bivših ljudi lopova i golja
čopori robota i drugih monstruma
kidisaće na moje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju tresnje, jabuke i sljive.

Pa evo
priznajem i to
za spas roda
Ja vise ne postojim
skinite me s liste
Ja sam od sad samo
vazduh, svetlost i voda
tri elementa koja vam koriste.

A ovo što pred vama govori i hoda
to je ono što vi od mene stvoriste!
Moja ružna slika
ozverena lika
koju umnožavate u večeri i jutra
to je slika vaše svesti i podsvesti
to nisam ja, spolja
to ste vi – iznutra!

Moj dušmanine sa hiljadu ruku
s hiljadu slugu i sluškinja laži
ubrao si mi sunce ko jabuku
i radost čistu ko bulku u raži.
Moji će potomci piti jed i čemer
a tvoji već piju gorku medovinu
za krvav novac kojim puniš čemer
rasprodajući moju đedovinu.

Usud će ti ludačku košulju obući
i tada će se malo razdaniti
ili će planeta od sramote pući
i sve nas u isti ambis sahraniti!

Mnogo ste važne
Zemljo moja mila
Ti i Tvoje sestre
Istina i Pravda
čim se na vas digla ovolika sila
čim su na vas zinule
krivda i nepravda.

Rulje bivših ljudi
ubica i golja
čopori robota i drugih monstruma
palacaju na tvoje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju lipe, jabuke i šljive.

Šta će ovde dzihadlije
krstaši, farmeri
koji Ti čereče sinove i kćeri
Mora da su čule belosvetske bande
da imaju zlatna srca
pa ih vade
da ih presade u sopstvene grudi
ne bi li i oni tako bili ljudi.

Gospodo tužioci suci i dželati
ispisali ste mi svoje zapovesti
po zenicama najfinijem staklu
Što teže živim, lakše ću umreti.
Zašli ste mnogo u noć poodmaklu
ali uzalud ćete linčovati
najgostoljubiviji narod na planeti
(zbog čega ćete goreti u paklu)
jer Ljudsko Srce
čudo nad čudima
neće da se primi u vašim grudima!

Mi se ne plašimo smrti
crne vuge
već ropskog života i bolesti duge
Smrt je česta pojava međ nama Srbima
kao što su proleće, leto, jesen, zima.
I nije strašnije
pogotovu danju
od suse, poplave, zemljotresa, mraza
kad je čovek sretne na svome imanju
okađene duše i svetla obraza.

Zlonamernici
siti i maniti
sve mi zabraniste u rođenoj kući
al ne može mi niko zabraniti
da pevam i da se smejem umirući
a to se vama više ne događa
ni kad svadbujete
ni kad vam se rađa!

Poštedite me koca i konopca
i razapnite me na vrhu planina
kao vaši praoci što su mog Praoca
Isusa Hrista Nazarećanina.

Ja ću da gledam
a vi zažmurite
inače će vam se oči rasprsnuti
od sjaja mog lica
Samo, požurite
što pre me razapnete
pre ću vaskrsnuti!

Dobrica Erić (1993)
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #21 poslato: 06.08.2007. 12:49:44 »

Nekoliko stihova koji su me dovoljno oduševili da ih podijelim s vama, a nemam pojma gdje da ih stavim. Znam da je negdje bila neka takva tema, ali sad nikako da je nađem. Ma, nije tim stihovima ni ovdje loše.


"In their own times, told the Makers,
sang the people of the Stars their enchantments
in chorus with the roar of the deep
Under feet, under soil, in rocky hollows
were forged and kissed the mighty unions
of the Underfolk and the Kings of Stars
But unions and alliances grew rotten, forgotten
were the children of rock and the heavens
Aspiring to pass beyond the veil."
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #22 poslato: 22.08.2007. 11:32:54 »

Brze vode, spore vode…

Radio ne slušam baš često. Stanice koje mogu uhvatiti 90% vremena puštaju novokomponovane narodnjake, slavonske bećarce i, u najboljem slučaju, nešto od Severine, Đokice Balaševića ili Bajage. To nije vrsta muzike koja mi leži. Tako se slušanje radija svede na vrijeme kad vozim na nekoj dužoj relaciji, čisto radi razbijanja monotonije.

Jutros, dok sam se približavao Banja Luci, uhvatio sam signal njihovog lokalnog BIG radija. A na programu dvosatna retrospektiva muzike sedamdesetih. Muzike iz vremena kada sam bio Mikijevih godina. Kakvo osvježenje!!!

Od brzih pjesama kao što je “Tie A Yellow Ribbon ‘round The Old Oak Tree” Tonija Orlanda, preko Endži do fenomenalne “Sebastian” Stiva Harlija i grupe Kokni Rebel. Ovdje vam želim govoriti upravo o Harliju i jednoj drugoj pjesmi, čiji stihovi i note mi još uvijek odzvanjaju u glavi:

“Take me down to the boat on the river and I ain't gonna cry anymore!!!!”

Razmišljam kako bi bilo lijepo ponovo se spustiti niz brzake Une ili Vrbasa u društvu pouzdanih prijatelja (i prijateljica, takođe), dozvoliti adrenalinu da se isprazni u velikim količinama, u borbi s čistim prirodnim elementima pročistiti i dušu i tijelo od napetosti i stresova svakodnevice.

 

Bilo bi lijepo ali, nažalost, godine i zdravstvena situacija više ne dozvoljavaju takve aktivnosti.

Srećom, postoji i drugi način za smirivanje i opuštanje. Okupiti društvance, ponijeti nekoliko čamaca i neophodnu logistiku u vidu sklopivog roštilja, dovoljnih količina raznih zerzevata za na roštilj i koje gajbe piva. Pecački pribor se podrazumijeva, iako ga najčešće niko ne upotrijebi. Nosi se uglavnom samo kao izgovor – krenuli smo na pecanje. Odvesti sve to pedesetak kilometara uzvodno i pustiti se brzinom u donjem toku mirne rijeke Bosne. Pristajanje uz obalu, potapanje gajbi u vodu i raspaljivanje roštilja na mjestu koje nam se svidi. Bez voznog reda i bez mobilnih telefona.

Zbilja ću morati organizovati tako nešto prvog vikenda kada ne bude ni kiše ni velike žege.


P.S. Slike nisu moje. Ovdje su samo kao ilustracija ljepota tih rijeka. Moje slike ostale su u mom predratnom životu i u glavi.
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #23 poslato: 05.10.2007. 13:12:20 »

Mnogo je lijepih riječi napisano, mnogo je tužnih riječi izgovoreno ovih dana. Šta bih ja tome mogao dodati? Ne mnogo, ali ... jednostavno moram.

Ako mislite da ću vam sada govoriti o pokojnom predsjedniku, doktoru Milanu Jeliću, samo djelimično ste u pravu. Ne, ja ću pisati o našem Šumi.

Kao predsjednik jednog lokalnog fudbalskog kluba, čuo sam za tog momka čudnog nadimka – Šumo, još sedamdesetih godina prošlog vijeka. Iako iz rasturene porodice, s majkom koja ga je napustila kao sasvim malog i teško bolesnim ocem, ovaj momčić koji je vješto baratao loptom bio je vedrog duha, uvijek spreman za šalu, društvo.

Bili smo saborci u vrtlogu našeg bosanskog rata. Iako je početkom rata već bio direktor jedne ovdašnje firme, nije se ustezao kada je trebalo uzeti pušku u ruke i krenuti na prve linije. Smatrao je da je to njegova obaveza, a on je svoje obaveze uvijek shvatao veoma ozbiljno.

Bili smo saborci i u miru, u ovim teškim godinama kada se trebalo i treba na drugi način boriti za isto ono za šta smo se borili u ratu. A ova borba je mnogo složenija, neprijatelji mnogo podmukliji i teže prepoznatljivi. Trebalo je prepoznati njihove podmukle namjere i uraditi sve da se one osujete. A Šumo je tu bio ekspert. I da prepozna prijetnje, i da ih onemogući.

Bili smo saborci i kada se trebalo izboriti protiv zastarjelog načina razmišljanja, protiv nekih shvatanja koja su izgubila svaku vezu sa stvarnošću. Treba biti realan, ostvariti ono što je moguće, učvrstiti to, i uvijek biti spreman iskoristiti ma i najmanju priliku za postizanje nečeg boljeg, a ne bezuslovno srljati prema željenom ali neostvarivom, i usput izgubiti i moguće.

Šumo je pred sebe uvijek postavljao visoke ciljeve. Visoke, ali dostižne, samo ako se u to uloži dovoljno energije i znanja. A on je uvijek unosio cijelog sebe. Bez ostatka. I tražio je isto to od svih u svom okruženju.

Zašto svi mi, koji smo imali čast da ga poznajemo, toliko volimo našeg Šumu? Morali ste živjeti ovdje da biste to shvatili. Iako su ga obaveze stizale jedna za drugom, svaka sve teža i složenija, nikada nije izgubio kontakt sa sredinom iz koje je proistekao. Uvijek je pronalazio vremena za neobavezno druženje, šalu, kaficu u kafiću, u društvu bilo koga ko se tu zatekne. I za poneku fudbalsku utakmicu, onako, rekreativno. I za pićence u društvu, poslije utakmice. Nije glumio neku političku zvijezdu kojoj se ne može ni prići od silnog obezbjeđenja. Čak naprotiv, mogli ste ga sresti kako, sportski obučen, šeta gradom. Znao je sugrađanima prirediti i spektakularne veselice, kada kroz grad prošeta u pratnji trubača, zasjedne ispred kafića i časti svakoga ko naiđe. Ili kada, i iz najmanjeg povoda, organizuje veličanstveni vatromet (i plati to iz svog džepa). O proslavi koju je organizovao kada je FK Modriča postala prvak BiH i danas se priča. Što je on volio fudbal...

I uvijek je imao i vremena i razumijevanja za običnog čovjeka sa svim njegovim svakodnevnim brigama. Bio je spreman pomoći kad god je to bilo moguće. Nije olako davao obećanja ali kad on obeća da će u nečemu pomoći (čak i ako ni sam u tom trenutku ne zna kako) naći će načina da pomogne.

Da je znanje moć, za njega nije bila obična zgodna parola. Ulagao je mnogo u obrazovanje. I svoje lično, i obrazovanje drugih. Dok je bio direktor Rafinerije Modriča, kolektiva s manje od 600 radnika, odobrio je preko 500 stipendija za studente, a sam kolektiv je dobio desetak magistara i 5 doktora. Kao predsjednik RS, u svom nažalost veoma kratkom mandatu, osnovao je poseban fond za stipendiranje mladih, s ciljem da se mladi stručni kadrovi zadrže ovdje, a ne da najbolji odu dalje.

Bio je to naš Šumo. Koračao je dugim koracima, gledajući naprijed, u ono što se može dostići, samo ako se malo požuri. I nikada ne zaboravljajući da pogleda i oko sebe i pomogne onima koji ne mogu pratiti njegov brzi hod. Hod koji je tako iznenada prekinut na mjestu koje je volio, na fudbalskom stadionu, u gradu koji je volio, njegovoj Modriči, gradu koji je njega neizmjerno volio, cijenio i poštovao. Sada počiva u grobnici do vrha ispunjenoj hiljadama ruža, i u srcima hiljada njegovih sugrađana. Neka mu je vječna slava!


Milan Jelić (Šumo) 1956-2007
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
MasterYoda
Moderator

predsednik
*****

Poruke: 4.369
Ugled: +32/-5
Starost: 66
Lokacija: Very Far Away from Anywhere Else
Pol: Muškarac
Van mreže


« Odgovor #24 poslato: 05.10.2007. 13:13:15 »

Ne znam da li ste primijetili kako život nekada zna napraviti grubu šalu i kako se može okrutno poigrati s nama. Kao uvod, pogledajte moj blog s početka oktobra 2006. Ja ću vas ovdje malo podsjetiti.

30.9.2006.
Dan pred izbore u BiH. Sve što je trebalo uraditi, urađeno je. Mogu sebi dozvoliti odlazak u Beograd radi svadbe. Veče i noć u veselju, kako to već biva na našim, srpskim, svadbama.

30.9.2007.
U prohladno predvečerje ovog vedrog dana jedna vijest munjevito se proširila gradom, prenošena svim komunikacionim sredstvima današnjice. Prvo, Šumo doživio srčani udar, ljekari se bore za život. Zatim, Šumo umro. Kasnije ćemo saznati da je bio mrtav onog momenta kada se, dok je rekreativno trčkarao po fudbalskom terenu, srušio na travu koju je tako volio. Opšta nevjerica. Nijemi plač. Nije moguće.

1.10.2006.
Izborni dan koji donosi veličanstvenu pobjedu onoga za što smo se prethodnih desetak godina borili. Pobjedu izraženu u ogromnih 70% za onoga u koga smo vjerovali. A samo par dana ranije, protivnici su tvrdili da će pobijediti i kad bi kandidovali svoju košulju. Noć kada smo svi slavili.

1.10.2007.
Dan tuge i bola. Činjenice su neumoljive. On je mrtav.

2.10.2006.
Modriča priređuje veličanstven doček svom Šumi, svom predsjedniku. Uz sve ono što je on sam priređivao nama prethodnih godina. Muziku trubača, vatromet, ogromne balone. Uz šetnju gradom koji slavi i sjedeljku u centru, sjedeljku koja se produžila do sitnih sati.

2.10.2007.
Modriča priređuje poslednji doček svom Šumi, svom predsjedniku. Bez muzike, slavlja, vatrometa. Poslednji put prošao je ulicama svog grada, u kovčegu prekrivenom zastavom, zastavom koja se ne vidi od mora ruža.

3.10.2006.
Euforija polako prolazi. Pratimo Šumu do Banja Luke. Treba početi mnogobrojne poslove oko preuzimanja dužnosti.

3.10.2007.
Bol ne prolazi. Put na koji kreće sada je mnogo kraći, samo nekoliko stotina metara, ali i mnogo duži, jer to je put u istoriju. Tužni zvuci posmrtnog marša pokrivaju nijemu povorku od 50 hiljada ljudi.
Sačuvana

Čovek se ne bori s rupom iskopanom na pogrešnom mestu, nego s budalama koje su je iskopale. Rupu jednostavno zatrpava.
Stranice: 1 [2]   Idi gore
  Štampaj  

 
Prebaci se na:  

Šema sajta  ◊   SF Vektor  ◊   TV program  ◊   Periodni sistem NF

Pravilnik  ◊   SF kviz  ◊   NF na Krstarici  ◊   SF filmovi  ◊   Bibliografije

Kopirajt © 2006-2021. SF tim. Sva prava zadržana.
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2015, Simple Machines | Mapa foruma | Arhiva | wap2 Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
Stranica je napravljena za 0.022 sekundi sa 24 upita.