Ку! Кин-дза-дза - Ku! Kin-dza-dza (2013)
Animirana verzija igranog filma "Кин-дза-дза!" (1986). Autor oba, Georgij Danelija, mrvicu je izmenio likove, dovoljno za drugačije viđenje priče.

Radnja filma praktično je ista kao u igranom ali glavni likovi nisu. Isto se zovu ali sitnice ovde čine veliku razliku. Umesto inženjera predradnika i studenta muzike ovde su svetski poznati violončelista i srednjoškolac koji je došao na kurs za di-džejeve. Različiti su im i karakteri - ujka Vova se ne snalazi u novonastaloj situaciji (za razliku od inženjera koji je vodio glavnu reč) a mladić Tolik odmah se uklopi u društvo koje se znasniva na trgovini i prevarama i on vodi radnju.
Još jedna bitna razlika je to što je priča iz sovjetskog doba prebačena u sadašnjost pa se likovi ponašaju prilično drugačije.
Animacija se zasniva na crtežu što mi baš godi jer postaje dosadno gledati trodimenzionalne računarske animacije koje se rade na istim mašinama i programima pa liče jedne na druge. Crtež je prilično jednostavan i sveden ali odlično vrši "posao" i primeren je ovakvoj vrsti filma.
Moram još jednom da se vratim na razlike između igranog i animiranog filma - zanimljivo je koliko sitnice mogu promeniti ukupnu sliku. Prvi, sa ljudima kao akterima, jača je distopija a crtani, sa pravim vanzemaljcima, dobija u žanrovskom smislu, jasnije je naučno fantastični od "originala" koji se može gledati i kao alegorija na ljudsku prirodu i izopačeno strogo podeljeno društvo.
Da se podsetimo radnje: Vova i Tolik usred Moskve u gužvi sretnu čudno odevenog čoveka koji prolaznike pita koji je broj Zemlje kako bi ga ukucao u čudan uređaj. Naši junaci nesmotreno pritisnu par drugmadi i nađu se na dalekoj planeti Pljuk. Stanovnici su odavno istrošili sve resurse planete i pretvorili je u beskonačnu pustinju. Žive u podzemnim nastambama, raspolažu visokom tehnologijom, svemirskim borodovima, ali sve to deluje kao izubijan krš.
Najveća dragocenost su šibice a Vova ih ima punu kutiju. Naravno, stanovnici će pokušati da ih na svaki način, prevarom uglavnom, dobiju. Dvojac vanzemaljaca, čatlanin (pljukanac) Uef i pacak (došljak) Bi uz svojemislećeg robota Abradoksa, obeća da će svojim pepelacom (svemirskim brodom) Zemljane vratiti kući po ceni od nekoliko kutija šibica. Ali neophodan im je uređaj gravicapa kao i tačna adresa (broj za koji je pitao vanzemaljac sa početka priče) Zemlje.
Tražeći te dve stvari putuju Pljukom i upoznaju neobično društvo i stanovnike.
Film je, za razliku od prvog, okrenut mlađoj publici pa je veseliji a oštrica antiutopije donekle otupljena. Meni ovo ni trunku nije smetalo već sam uživao u umešnosti autora da malim izmenama postignu uočljivu razliku u ukupnoj slici.
Što se mene tiče ovo je fin filmić koji može da se gleda kao čista zabava ali i kao distopija i kritika naše prirode i naopake želje da se dominira nad drugima.
Ocena Dobro i preporuka da se odgleda (ali nije loše pre toga obnoviti igrani film).
http://www.kinopoisk.ru/film/420070/http://www.imdb.com/title/tt2659374/