Divergent - Drugačija (2014)
Još jedna antiutopija sklona padu, ovaj put po serijalu romana Veronike Rot. Namenjen pre svega mladoj publici ide utabanim stazama sada, očito, popularnih dela podžanra SF distopije. Najjači utisak - mlako.

Posle rata tokom kog je uništena većina zemlje u Čikagu već dugo živi utopističko društvo podeljeno na pet frakcija. Od spoljnih opasnosti štiti ih zid (nešto kao tehnološki a ne čvrsti, ništa ne rekoše o njegovoj prirodi). Frakcije predstavljaju ljudske vrline pa tako postoje pametni za nauku, miroljubivi za poljoprivredu, čestiti koji uvek govore istinu, neustrašivi za vojsku i policiju i nesebični da pomažu svima.
Nesebičnima je dodeljeno da upravljaju gradom, da čine vlast.
U kojoj će frakciji neko biti odlučuje sam ali ne pre psihičkog testiranja na mašini koja zalazi u mozak i misli ispitanika. Kada dođe vreme omladina ide na testiranje a zatim se izjašnjava šta želi da bude. Test bi trebalo da im pomogne u odluci ali imaju punu slobodu u izboru.
U ovoj harmoničnoj zajednici postoje i drugačiji - oni koji po svojim osobinama ne pripadaju samo jednoj frakciji već imaju sposobnosti više njih, čak i svih.
Beatris je jedna od njih. Iako pripada nesebičnima može biti i u pametnima i u neustrašivima. Bira ove poslednje.
Sledi nemaštovita priča o treninzima, obučavanju u borbi, poslušnosti, napredovanju od najslabije do najbolje, prijateljstvu, izdaji, ljubavi, nekome ko bi da bude "kalif umesto kalifa"... uobičajene stvari.
Isprva nisam hteo da ga gledam jer su komentari bili da je u pitanju još jedna verzija Igre gladi i to slabija ali ipak mu dadoh šansu. Sa "Igrama" zajedničko mu je samo to što je namenjen omladini i malčice distopičnih motiva. Ni blizu nije naboja koji nosi prvi deo "Igara".
Mnogo više sam očekivao od činjenice da je glavni lik divergent. Trebalo je tu da bude više dramatike i psihičkih lomova zbog nepripadanja frakcijama. Problem jeste obrađen ali premlako i sa očitim razrešenjem koje je skoro vrištalo pola filma ranije.
Po meni, film je predug, naročito uvodni deo.
Glumačka ekipa je solidna ali glavna glumica likom nikako mi ne ide za akcionu heroinu. Razočarala me Kejt Vinslet kao vođa pametnih. Svom liku nije dala ni mrvicu duše.
Produkcija je dobra. Prizori polurazrušenog Čikagoa deluju fino iako vidno virtuelno.
Radnja je dovoljno dinamična da se ne zaspi tokom gledanja ali prilično je isprazna i predvidljiva.
Scenario ima gomilu rupčaga koje ne vredi ni pominjati, sami skaču gledaocima "za vrat". Do te mere je ovo društvo budućnosti loše zamišljeno da se i iz aviona vidi da je nemoguće. Pošto se radnja odvija pre svega među neustrašivima tu je i najočitije da bi svi vrlo brzo izginuli u ratu sa stavovima kojima se vode.
Budžet je bio 85 a zarada ne baš sjajnih 275 miliona dolara. Ipak, nastavak sledi jer ovo bi trebalo da ispadne trilogija. A treći će podeliti u dva filma. Koliko je to sada moderno da uskoro nećemo moći da odgledamo jedan pošten film sa glavom, telom i repom, nego sve nekakve pantljičare. fuj
Kritičari su ga ocenili kao osrednjeg a tome se i ja pridružujem.
Od mene, dakle, Osrednje i mlaka preporuka za gledanje. Baš onakva kakav je i film.
http://www.imdb.com/title/tt1840309/