Kad sam već u kafani, da obradim neke tekuće teme:
Vakcinacija: Za one koji ne znaju (vidim da ovdje ima novih lica) ja živim u Republici Srpskoj. Donedavno, ovdje nije bilo ni pokušaja da se nabave vakcine bilo koje vrste. Iskoristio sam privilegiju dvojnog državljanstva, regularno se prijavio za vakcinu u Srbiji i 'ladno to odradio još u aprilu (obe doze). Tada to ni u Srbiji nije moglo kao danas - neprijavljeno.
Dobio sam Sinefarm i nisam imao nikakvu reakciju vrijednu pomena (ono malo bolova u ruci i povišenu temperaturu jedan dan poslije druge doze ću zanemariti). Mora da ti kineski čipovi ne rade
ili su braća zaboravila da ubace baterije.
Antivakseri: Uvijek su postojali ljudi koji nisu bili spremni da prihvate napredak. Recimo oni koji su razbijali automatske tkalačke mašine. Ni naučnici nisu bili izuzetak; ljekari i drugi učeni ljudi koji su tvrdili da će se ljudko tijelo raspasti ako se izloži kretanju brzinama većim od 30 km/h - nije to bilo davno - kada su se pojavila prva vozila na paru.
Današnji antivakseri su samo nastavak svjetske ludorije od prije nekoliko godina - kampanje protiv vakcinisanja djece. Sjetite se kako je utihnula ta kampanja kad su svuda u svijetu počela umirati djeca od boilesti za koje smo smatrali da su iskorijenjene. I jesu bile dok nije značajno porastao broj nevakcinisane djece. Ne treba nikada zaboraviti da viruse ne možemo iskorijeniti - oni se samo prilagode nekom drugom obliku i čuče godinama, čekajući da im neka budala da priliku.
Najviše me nerviraju oni koji kažu da je njihovo tijelo njihova stvar i šta tu ima neko da im određuje da li da se vakcinišu ili ne. Formalno, oni su u pravu, ali: Poručujem im da, kada se razbole (a hoće sigurno, virus će ih pronaći) ne nose svoje tijelo u bolnicu. Neka malo guglaju i pronađu lijek za svoje tijelo. Ionako svu svoju pamet skupljaju na guglu (instagramu, tik-toku etc.) Sve ovo ionaki traje već previše dugo a ljekari i bolnice treba da se bave stotinama drugih (sada zanemarenih) bolesti.
Jezik i jezičke muke: Od ovog zakona i njegovih implikacija dobijam nagon za povraćanje. Koja je uopšte svrha nasilnog utrpavanja nekih novih pravila u već ionako unakaženi jezik (pokušajte negdje pronaći kako neki na javnom servisu RTRS izgovaraju riječi kao što su revizora, direktora ili aerodrom - sa dugim akcentom na trećem slogu)? Da li će ovim žene postati ravnopravnije ili možda poštovanije? Sumnjam.
Ovo me je nasmijalo do suza:
https://www.osce.org/files/f/documents/5/7/454309.pdfZnam izvjestan broj visoko obrazovanih žena (onih koje su svoje zvanje stekle poštenim radom i trudom) i ni jedna ne želi da se na nju primijeni ovaj zakon. Sve smatraju da bi ih tek ovo diskriminisalo jer bi istaklo njihov pol kao karakteristiku titule koju pošteno nose.
Zanima me jedna stvar. U koliko zemalja je u potpunosti uveden neki sličan sistem. Ne mislim na pojedina zanimanja koja imaju oblike u ženskom rodu (i tradicionalni srpski jezik poznaje te slučajeve) nego onako - generalno. Koliko znam, veliki jezici (engleski, francuski, njemački, ruski, kineski, turski) nikada nisu ovo ni pokušali generalizovati.
Sjećam se da su u Hrvatskoj pokušavali da naprave nekakvo zakonsko uređivanje svog jezika i da se to uglavnom nije primilo. Rijetko se danas može čuti za šport a niko nikada nije ni pokušao da izgradi športski stadion ili prenosi športska natjecanja. A tek nakaradna konstrukcija "izbornik ženske momčadi" koju sam više puta u nedavnoj prošlosti čuo, a danas se toga više niko ne sjeća (ili se pravi da se ne sjeća).
Zanima me da li će (uz nove titule) biti uvedene i nove skraćenice. Ako na nekim vratima piše Pr. Dr. Popović, kako da znamo da li je ovo Profesor Doktor Popović ili je to Profesorka Doktorka Popović?
08.12.2021. 17:54:34
