Eriops
Čuvar stanice
kapetan
Poruke: 333
Ugled: +14/-3
Starost: 46
Lokacija: novi sad
Pol:
|
 |
« poslato: 05.04.2010. 16:36:45 » |
|
Ideja mi je nenadano došla , pa je priča nastala za pola sata, pa evo da je stavim. Nije nešto specijalno, ali možda zainteresuje koga.
Vampiri (nisam uspeo smisliti originalniji naslov, slobodno predložite nešto)
Jutros su odveli vampira iz moje zgrade. Prilično me je razočarao način na koji su to uradili. Nije bilo borbe, niti bilo kakvog otpora s njegove strane, a ja sam očekivao spektakl. Nisu nagrnule stotine pacova iz podruma, niti su okupirali stepenište i sprečili da iz zgrade odvedu vampira. Nisu se pojavili ni slepi miševi, a izostali su i krstovi i glogovi kolci. Specijalci su uleteli na brzinu , i za dva minuta izveli svezanog vampira. On mi je čak uputio smešak, dok sam posmatrao iza odškrinutih vrata. Nisam ugledao ni očnjake. Čak se ni ispred zgrade nisu okupili penzioneri, bilo je suviše rano za kupovinu mleka i novina. Sve je bilo brzo gotovo.
Vampira sam pre hapšenja često sretao, i uvek bi me kulturno pozdravio, čak i popričao sa mnom. Vampiri su potekli od aristokratije, poznaju kulturu ponašanja i stanovanja. Mračnu stranu sam otkrio tek predveče, slušajući vesti. Pogodile su me slike vampira iz prošlosti, izgledao je puno življe i rumenije u uniformi. Što se ne bi moglo reći za njegove žrtve, koje su bile jezivo iskasapljene. Stresao sam se pri pomisli da je vampir živeo u mojoj zgradi, vrata do vrata ! Verovatno ga je samo strah od hapšenja sprečavao da i meni pusti krv, kao ostalim svojim žrtvama.
Nije se na tome završilo. Hapšenja su učestala, i sve više vampira je punilo zatvore. Po zanimanju sam novinar. Volim njuškati, i zabadati nos tamo gde mu nije mesto ( u tuđe stvari ). Skromno mislim da imam i šesto čulo za misterije, a posebno za one iza kojih se krije nešto mračno i opasno. Slutio sam da se ovde radi o nečem većem, a ne o dolasku evropskih bankara sa vrećama novca, i iznenada probuđenoj savesti tužilaštva i policije. Počeo sam da njuškam i istražujem. Trebali su meseci truda, da dođem do dokumenta koji sada držim u rukama. A on predstavlja tajnu studiju najboljih balkanskih naučnika, koja je iz temelja poljuljala sve što sam znao o vampirskoj rasi. Već prve stranice dokumenta, srušile su vekovima raširenu tezu o vampirima kao stvorenjima noći, ubicama iz tame. Većina njihovih napada zabeležena je u ranu zoru, neki i na sam izlazak sunca. Shvatio sam da su mnogi napadi izvedeni na datume ljudima važnih verskih praznika, što je jasno potiralo uvreženo verovanje o njihovom strahu od Boga i krsta. Shvatio sam da su vampiri vrlo lukavi, i da biraju svesno ono vreme napada , kada su ljudi opušteni i manje oprezni nego inače. Takođe, shvatio sam da njihov gospodar nije Drakula, niti Satana. Taj stvor ima mnogo imena, a na nekim drevnim jezicima zvali su ga Mars i Votan. No, ono što me je najviše zaprepastilo, je bila njihova zapanjujuća sličnost sa ljudima, i mogućnost kamuflaže koja je nadmašivala kameleone, i sve poznate rase. Po završetku pokolja, vampiri bi se vraćali među ljude, često tako dobro kamuflirani, da nije bilo nikakve šanse da ih prepoznate. Ljubili bi ljudske supruge ( koje nisu ništa znale o njihovoj pravoj prirodi ), milovali decu, ljubazno vas pozdravljali, zajedno s vama psovali političare i radovali se najnovijim uspesima sportista. Nekad bi vas u samoposluzi pustili preko reda. Možda bi vam čak i dete pričuvali, dok niste kući. Što sam više čitao, panika u mom umu je rasla. Kakva đavolska rasa!
Dokument je pratio njihov uspon, od Vlada Drakule i srpskih vodeničarskih vampira, pa sve do savremenog doba. Sadržio je i precizne grafikone rasta i uspona njihove vrste. U dvadesetom veku doživeli su neviđen uspon. Gotovo su se ustostručili. Ušli su u sve segmente društva- od profesora i lekara, do direktora televizija i šefova država. Smejali su nam se sa naslovnih strana, otkrivajući svoje ogromne, zdrave očnjake. Za dvadesetprvi vek predviđanja naučnika bila su vrlo sumorna. Po njima, vampiri će potpuno zavladati planetom! U prošlosti su ih sputavala fizička ograničenja teritorije i prostora. Međutim , izumom aviona, satelita, mobilnih telefona, interneta, postao im je dostupan svaki kutak Planete. Od mračnih germanskih reka i šuma, balkanskih planina, pustinja Bliskog i Centralnog istoka, prašuma Ruande, pa sve do sirotinjskih predgrađa Meksika i Brazila, vampiri su nastupali kao u transu. Shvatio sam da omča već visi nad vratom čovečanstva. Mi ili oni, nema kompromisa, ovo će biti rat do nečijeg istrebljenja. Zaključak iz dokumenta, gotovo da je ubijao svaku nadu.
Autori su, po ugledu na priručnik o borbi protiv zombija, proveli ozbiljno istraživanje, čiji je cilj bio da izrade priručnik o identifikaciji vampira, koji bi omogućio njhovo rano otkrivanje, i uspešniju borbu protiv njih. Projekat je doživeo fijasko. Nisu otkrili ni jedan pouzdan metod, da se vampiri precizno identifikuju i otkriju u ljudskoj zajednici. Osuđeni smo da delimo Planetu s njima. Nas je sve manje, kopnimo ; njih je sve više, snaga im raste. Mi smo sve pasivniji, oni su sve agresivniji.
Po prispeću dokumenta u moje ruke, počele su se dešavati čudne stvari. Izvor koji mi je nabavio dokument, nestao je bez traga. Naučnici koji su radili na njegovoj izradi, ginuli su jedan za drugim- bizarne saobraćajke, samoubistva zbog strasti i ljubavi, iznenadni srčani udari, smrtonosni ugrizi nepoznatih životinja.. Nisam ni sumnjao šta se iza brda valja, i znao sam da će pre ili kasnije, doći i po mene. Srećom, savremena tehnologija ipak ima i dobre strane. Postoji internet, i putem njega, mnogo čitalaca, uključujući i vas, otkriće opasnost koja preti svetu. Snimite dokument, i pošaljite na što više adresa. Ja sam uradio što je do mene. Upozorio sam na opasnost koja preti, dalje je sve do vas. Ne mogu više da pišem. Čujem tiho, zloslutno kucanje na vratima.
|