Ukratko, bionika podrazumeva podražavanje i interpretaciju prirodnih oblika. Osim "primene" u naučno-fanatstičnoj umetnosti da zabavi narodne mase

i što da ne - obrazuje , počinje da igra važnu ulogu u terapiji invaliditeta.
Zapravo, priča o bionici i prva ozbiljna razmišljanja o njenoj praktičnoj primeni desila su se na kongresu u Dejtonu daleke 1960., kada su se osnovni principi geometrije, mehanike i tehnologije stopili u zajednički fizički format.
Prva bionička ruka presađena je 2002. godine u Čikagu i bivšem fudbaleru omogućila pokrete ruke, dok je 2009. prvi put u Evropi ( Rim) mladiću od 26 godina izvršena uspešna transplantacija podlaktice. Prva evropska bionička ruka ( Lifehand ) teška je oko 2 kilograma, ima pet aluminijskih prstiju, dok su mehanizmi koji omogućavaju pokrete napravljeni od čelika, a dlan od ugljenikovih vlakana.

Ukoliko se postavi pitanje neophodnosti bioničkih ekstremiteta za osobe sa invaliditetom - apsolutno se opravdava njihova proizvodnja i upotreba.
Međutim, da li će i ovaj vid tehnologije završiti na istoj prekretnici kao i genska terapija i terapijsko kloniranje uz bezizlazno polemisanje naučnih tabora - za i kontra ? "Nova ruka, nova glava" sistemom razmišljanja ?

Jedino je u čovekovoj prirodi da razmišlja, te otuda i težnja da sebi poboljša i produži život, a služi se najrazličitijim sredstvima. Lično smatram da gomile ( čitaj : tone ) lekova ionako potpuno menjaju biološki sklop čoveka, tako da je ovo samo logičan sled događaja...nimalo drastičniji.
Od mene - za.