Surrogates (Surogati) (2009)
Naučno-fantastična drama i akcija, plus malo distopije, i naravno - glavni lik koji se budi iz svojevrsnog tehno-"sna" i oslobađa ceo svet...

Film je loše prošao kod kritike a izgleda da ga ni publika ne voli previše.
Meni je sasvim gledljiv osrednji film. Volim da gledam Brusa Vilisa i spreman sam da mu malo progledam kroz prste ali ovde to nisam morao. Pristao je da nosi periku koja mu stoji kao piletu gojzerice i bio je dovoljno uverljiv kao pandur budućnosti. Dovoljno od njega za ovakav film.
I ostali glumci su svoj posao odradili solidno. Rada Mičel izgleda lepo i hladno, baš kao i Rozamunda Pajk. Možda su šminkeri malkice preterali sa veštačkim izgledom Pajkove, ali ko zna kakav će stil gajiti kozmetičarke surogata u budućnosti... možda baš ovakav kao u filmu.
Scenografija je, koliko sam mogao da vidim na lošem bioskopskom snimku, takođe prihvatljiva.

Problem su scenario i donekle režija. Osnovna postavka priče nije dovoljno iskorišćena. Distopija je data usput, kao pozadina i scena akcionih kadrova. Čak i tako, na trenutke prikazana, zabrinjavajuća i otuđujuća budućnost je bolji deo filma. Naročito mi se dopalo osećanje zabrinutosti koje su uspeli da izazovu prikazujući jedinog čoveka na ulici među svim tim surogatima. Uspeli su da u vrlo kratkom delu filma dočaraju "zastarelost" pravog čoveka u društvu u kojem "svi" koriste mašine kao zamene. Šteta što ovoj temi nisu posvetili više pažnje, iako se provlači kroz ceo film kao neki lajt-motiv.
Osnovna nit radnje je akcioni triler - glavni lik i njegova partnerka pokušavaju da pronađu krivca za smrt nekoliko ljudi, koji su umrli na neočekivan i do tada nemoguć način. Ovaj segment filma je dat prekonfuzno i zbrzano.
Malo o radnji...
U ne tako dalekoj budućnosit robotika je doživela značajan napredak. Jedan genijalni naučnik je uspeo da napravi skoro savršene androide koji mogu biti upravljani signalima direktno iz ljudskog mozga. Pomoću visokotehnoloških komunikacionih uređaja ljudi mogu da iz fotelje upravljaju svojim zamenama - androidima koji izgledaju onako kako njihovi vlasnici žele, mlado i lepo. Sve senzacije koje bi imali da su lično prisutni, ljudi dobijaju od svojih zamena - surogata. Ljudi više nemaju potrebe da izlaze iz stanova, sve što je potrebno rade preko surogata - idu na posao, u kupovinu...

Na ulicama su samo surogati, na poslu takođe. Ljudi su strano telo među njima.
Kada dva surogata budu uništena, dolazi policija da istraži "ubistvo", ali stvarni problem je što su istovremeno umrli i vlasnici surogata - "operateri", što se do tada smatralo nemogućim. U igri je, očito, neko novo oružje, koje pandur treba da pronađe...
Tokom potere za osumnjičenim policajcu biva uništen surogat, pa posle dugo vremena mora da lično izađe iz stana i pokuša da reši slučaj.
Radnja dalje teče uobičajeno za antiutopije, bez preteranog truda scenarista da smisle nešto novo.
Mislim da film može da se odgleda bez potrebe za zevanjem, ali ne nudi ništa što bi vredelo pamtiti... osim... možda, već pomenute scene u kojoj je Brus sam među surogatima. Čisto kao opomena da ne bežimo od života.
http://www.imdb.com/title/tt0986263/