O tvrdoći beogradske česmovače mogu da pričam "onoliko". Dobro sam je proučio dok sam imao akvarijum zato što je hemijski sadržaj vode jedna od najbitnijih stvari u akvaristici.
Elem, BG česmovača spada u veoma tvrde vode (govorimo o karbonatnoj tvrdoći) i ide od 18 do 20° dGH. Zato nije čudno što nam se na uređajima vrlo brzo nakupi kamenac (naročito se izdvaja u toploj vodi).
E sad, na više mesta sam pročitao da je tvrda voda zdravija za piće od meke. Koliko je to istina "nemamo pojma".
Karbonatna tvrdoća vode se vrlo lako smanjuje fizičkim putem - jednostavno je kuvajte u nekom velikom loncu onoliko dugo koliko vam treba. Za ribice koje sam ja držao tvrdoća je trebalo da bude oko 8° dGH a za to treba vodu kuvati 15-20 minuta. Kamenac se tokom kuvanja izdvoji uglavnom na dnu a nešto malo i na površini. Uzme se crevo, pažljivo stavi u sredinu lonca i izvadi meka voda, pazeći da se ne prespe kamenac sa površine i dna. Eto, samo tako lako...
Moj problem je bio u potrebnoj količini. Nedeljno se menja oko 20-25% vode a ja imao akvarijum od 300 l, pa vi računajte koliko plina sam morao da potrošim i koliko kanistera da držim u stanu.

Drugo rešenje je korišćenje kolona jonoizmenjivačkih smola. Zavisno od dužine kolone smanjuje se tvrdoća. U dovoljno dugoj koloni dobija se demineralizovana ("destilovana") voda.
Kod njih je problem što treba znati kako se obnavljaju, jer se to radi kiselinom. (a i ove kolone nisu baš jeftine, one za akvaristiku koštaju 300€ pa naviše)
BG voda sadrži i priličnu količinu gvožđa, čiji oksidi boje kamenac u crveno (boju rđe, zapravo).
I ja već godinama koristim bokalče sa filter-patronom. Oni sadrže granule aktivnog uglja, obložene vrlo tankim slojem srebra. Aktivni ugalj se takođe koristi u filterima za akvaristiku pa i o njemu znam ponešto. Vezuje za sebe elemente i jedinjenja iz vode i tako je pročišćava. Problem sa tim bokalima je što voda u kontaktu sa ugljem provede premalo vremena. Zato samo smanjuju količinu teških elemenata i eventualno nekih štetnih jedinjenja iz česmovače a ne uklanjaju ih u potpunosti.
Srebro deluje bakteriostatski, odnosTno, ometa razmnožavanje bakterija pa tako umanjuje mogućnost zaraze.
U ostalom, koliko para toliko i muzike. Ne može se očekivati da uređaj koji košta 15-20€ radi posao za koji je potrebno uložiti par hiljada evra.
Još nešto, BG voda se preterano hloriše, po principu "bolje da ga ima više nego da nam izbije epidemija". Problem je što je hlor štetan za naš organizam a uz to u vodi ostavlja jedinjenja koja nisu baš najzdravija. Sve je to u propisanim koncentracijama i mi, na sreću, i dalje možemo da pijemo česmovaču, ali može to i bolje.
Bokali smanjuju i hlor i njegova jedinjenja.
Hlor, inače, ispari ako se voda ostavi da odstoji jedan dan (u akvarijum nikako ne sme da se sipa voda direktno iz česme).
Bolje rešenje od hlora je ozon. Koristi se u Makiškoj fabrici vode, koliko znam. Za akvaristiku, tj. kućnu upotrebu, prave se mali uređaji kroz koje struji voda. Ozon se u njima dobija pomoću struje visokog napona. Problem je što je ozon veoma štetan ako se udiše. Oslobađa nascentan kiseonik koji je najreaktivniji element koji reaguje sa većinom elemenata i jedinjenja. U malim količinama, u kojima se nalazi u šumama, pročišćava vazduh od zagađenja i patogena i to je onaj svež šumski vazduh u kojem uživamo u prirodi. U gradu ozon je zagađivač.
U svakom slučaju, bokalčići jesu korisni i nemam nameru da prestanem da gi koristim.

U je, al' se raspisah...
