Ono jes malo objavljen ali vazno je da je krenulo. Kako ce sad tek da se uobraziiii, lele nama. Ne smem vise da ga ogovaram mozda ce da procita pa da sazna sta mu mislim.
Nešo, u mojim grudima gore vatre šaolina. Vatre, koje osvetljavaju tamu na mom putu kojim koračam. Putu pritajenog tigra i skrivenog zmaja! Na njemu nema mesta za gordost, nema mesta za uobraženje, nema mesta za strah!
Moj Kung Fu je jak, i sa njim u srcu, stupam u tamu puta moga, korak po korak. Reč po reč. Priču po priču. I kad uhvatim tigra za vrat, i pripitomom zmaja, moj put će postati svetao, šaren i veseo!.
(Ipak, moraću malo nos u oblake smestiti, samo malo, na tren... i to kad ne bude nikog u blizini...hehehhhe)
