SF tim

SF i okolina => Nauka i fantastika u SF-u => Temu započeo: Glorija 12.04.2008. 12:07:15



Naslov: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 12.04.2008. 12:07:15
 :cao: Ajde da vas čujem  :lol: :wink:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/  a imam i prevod ...

Šta mislite o tome ? U knjigama je do besvesti korišteno.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: elite 12.04.2008. 13:01:12
 :? Na prvu loptu, pacijent! ali pročitaču još jednom!


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 12.04.2008. 14:22:51
Tip je izmislio gravifugalnu i gravipetalnu silu :lol:
S druge strane, ko zna. Ne poznajemo mi ni izdaleka sve zakone fizike. Možda i postoji način da se poništi djelovanje gravitacione sile izolovanjem mase nekog objekta (gravitacioni štit) ili čak da se preokrene (negativna masa, ma šta to značilo).
Zato i volimo naučnu fantastiku, zar ne?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 12.04.2008. 18:16:09
 :lol: tip je tu samo da pokrene temu  :lol:

Ne mogu da se setim, ali je zaista retkost da se u SF antigravitacija ne "podrazumeva" !

U jednoj priči brod pada na planetu punu dijamanata, zvezda je pred eksplozijom i posada pokušava pobeći.

Pronalaze princip antigravitacije i jednostavno pokupe celu planetu  :wink: :lol:

Zgodno, zar ne ? Na to sam mislila: primeri i rešenja u SF.

A za tipa - ne znam. Nisam stigla da pročitam prevod ....


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: svetlost lutalica 13.04.2008. 10:54:02
Citat
U jednoj priči brod pada na planetu punu dijamanata, zvezda je pred eksplozijom i posada pokušava pobeći.

Pronalaze princip antigravitacije i jednostavno pokupe celu planetu  :wink: :lol:

Ladno je ta prica i meni prvo pala na pamet  :lol:. Naravno ne mogu da se setim koja je prica i ko je autor, ali mi je super bila komunikacija sa "kontrolnim tornjem" na kraju...tipa "trebace nam malo vise mesta za sletanje". :lol:

 


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 13.04.2008. 12:20:30
I ja se sjećam te priče. Bila je objavljena u Siriusu. Moraću je potražiti.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: slon 13.04.2008. 19:59:23
Možda poslije puštanja u rad LHC (sko ne nestanemo u crnoj rupi) shvatimo malo bolje gravitaciju pa se predje na istrazivanje antigravitacije, a do tada antigravitacija ostaje u domenu SF-a.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: svetlost lutalica 13.04.2008. 23:20:07
sad...koliko sam ja ukapirala fiziku elementarnih cestica (a vrlo verovatno nisam uopste jer sam covek drustvenjak) vecina cestica ima svoju "anticesticu", a ti u CERN-u su se bas nameracili da nadju graviton. Pa ako ga nadju, mozda im upadne i neki antigraviton pride. I eto...mozemo da nosimo planetu gde god hocemo :lol:. Ne znam doduse kako bismo izbegli sudare i promene klime, ali to je vec tehnicko pitanje. :lol:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: garwor 13.04.2008. 23:34:22
Ma ko u Monti Pajtonu, kad je ona jedna zgrada resila da digne sidro i krene svojim putem, tako ce i Zemlja, malo levo desno, samo da izbegnemo Jupiter, idemo u toplije krajeve :D
Sad mi nesto pade napamet, gravitacija i ne postoji, tj postoji samo kad je rec o rotacionom kretanju, kao da se prisecam nekih eksperimenata u lavabou i sudoperi od pre 25 god, cinim mi se kad dobro promesas vodu da se dva broda/kugle papira na kraju sudare sto mu dodje ko gravitacija, a u stvari rekao bih da je pri specificnom kretanju izazivaju neke druge poznate sile. A posto usvemiru i nemamo drugih kretanja od rotaconih/elipsoidnih, niko ne moze opovrci moju teoriju.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 13.04.2008. 23:44:55
Svašta čovjeku pada na pamet kad u krvi ima koji maligan :lol:

Sjetio sam se one priče o planeti dijamanata. A onda sam pogledao u Siriuse i pronašao je: Sirius broj 3, "Majka invencije" (Mother of Invention), Tom Godwin


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: garwor 14.04.2008. 00:03:49
Pa dobro ak opogledamo galaksiju odozgo, vidimo da je sve posledica jednog brzog rotacionog kretanja necega veliko  sto se kasnije raspadalo i raspadalo na manje komade i tako nastadose sunca i planete, koji se svi kreci istim tim rotacionim kretanjem nasledjenim od sunca od kog su nastali. A samo rotiranje planete oko sunca se da objasniti na isti nacin kao sto lopta kad se zafelsira ima 'banana' putanju, zar ne. Znaci rotacija nasledjena od sunca, plus pocetni impuls u nekom od smerova, pa to je cisti fudbal :D


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Sal 14.04.2008. 00:13:29
Ja nikad nisam video galaksiju odozgo....moracu se popeti gore iduci vikend da bacim look... :):):)


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 14.04.2008. 07:07:24
Bijeli luk ili crni luk?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Sal 14.04.2008. 09:17:22
Spakuj mi crni. I komad slanine i hleba. Ja cu ispeci pile. Cuo sam da je podalje do gore, pa ako ogladnim, nek ima... :)


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 14.04.2008. 09:45:59
 :lol: Opet asocijacija na priču i to našu: gazdarica u kadi pravi crnu rupu i prebacuje ljude na drugo mesto  :lol: :lol: Pravi kašu i , pošto ne zna fiziku, pogrešno tumači formulu ali joj proradi štos  :lol: :lol:

Ono sa antigravitacijom uopšte ne kapiram  :cry: Trebalo bi da su na početku postojale i čestice i antičestice pa su na kraju ostale samo ove naše ... Kao - ima ponešto zaostalih negde tamo daleko.

Poenta je "tamo daleko", jer mi se čini da bi susret čestica-antičestica prije napravio gadnu eksploziju nego bilo šta drugo...Zar se one ne poništavaju trenutno ??? U čemu bi držali nešto takvo što pravi lom u dodiru sa svakom poznatom materijom ?

Kakva je razlika između kvantnog fizičara i deteta ispod 4 godine ? Nikakva. I jedan i drugi će pritisnuti dugme na bilo kojoj spravi da vide šta će da se dogodi.  :wall:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 14.04.2008. 12:25:49
Antičestice se mogu držati u vakumu, u magnetnom polju. Inače, dodir čestice i antičestice dovodi do anihilacije tj pretvaranja kompletne mase u energiju po onoj Ajnštajnovoj E=m*c2 gdje je c brzina svjetlosti.
Garwor ne misli na tu vrstu antičestice poznatu kao antimaterija.

U pitanju je razmatranje suštine gravitacije - šta je gravitacija i kako se širi njen uticaj, i ideja da se gravitacija ispoljava kroz posebnu vrstu čestica zvanih gravitoni. A ako oni postoje (što nije dokazano) trebalo bi da postoje i antigravitoni kao njihova suprotnost. Nahvataj dovoljno antigravitona u neki rezervoar i eto ti antigravitacije :lol::lol:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: MasterYoda 14.04.2008. 12:27:49
Samo, ako postoje gravitoni i antigravitoni, ovi drugi morali su se davno razbježati na sve strane, bježeći iz našeg svemira  :wall: Teoretski je moguće da su se neke količine zadržale negdje u našem svemiru, uhvaćene u nekoj vrsti ekvilibrijuma na mjestima gdje se potiru sve gravitacione sile.

Pitanje: da li se antigravitoni međusobno privlače?

Jedino da pronađemo način da ih vještački pravimo  :mrgreen:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Izitpajn 14.04.2008. 13:02:14
Trebalo bi da su na početku postojale i čestice i antičestice pa su na kraju ostale samo ove naše ... Kao - ima ponešto zaostalih negde tamo daleko.
Nema. Teorija kaže da su se nekoliko mikrosekundi nakon Velikog Praska, kad je još bilo dovoljno energije u prostoru, mali broj "antiprotona" se spontano raspao, otprilike jedan od milijardu (zapravo, raspadali su se i protoni i antiprotoni, ali se zbog statistike i vjerojatnosti jednih raspalo više nego drugih). Oni koji su ostali su se međusobno poništili, a od ostatka je nastalo "materijalni dio" materije.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: slon 14.04.2008. 14:25:53
Ma ako se ta antigravitacija savlada ja moram da mijenjam posao. Prekvalifikujem se u montazera antigravitacionih liftova.  :lol:  To mi nekako najjednostavnije izgleda: Sastavim kabinu i ucvrstim sipke da ga vjetar ne oduva i uzmem dnevnicu.  :lol:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 22.04.2008. 20:25:18
 :cry: Sad se setih da mene hvata vrtoglavica i kad se popnem na stolicu ... :cry:

Može za mene jedan lift ili brod bez prozora ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 07.05.2008. 19:43:32
Evo i ja, pacijent, sam se uključio u diskusiju.
Najprije da kažem da mi je čast što me citirate, ali bih također da izrazim i žaljenje što niste više disciplinirani i usredsređeni na samu temu antigravitacije. Znam da vam je do opuštanja i zabave. Ali ova tema može biti značajna za vas, a i nije tako teška za razumijevanje.

No da vas ne bih davio sa svojom diskusijom, evo jednog jako jednostavnog uvoda u antigravitaciju.

Professor  Petar Bosnic Petrus
ANTIGRAVITACIJA i GRAVIFUGALNA LEVITACIJA 2
2. ANTIGRAVITACIJA
Osnova za diskusije i polemike
Da li je moguće proizvesti antigravitacijsku silu, levitirati ili se osloboditi gravitacije? To je pitanje koje već više stoljeća muči ne-znanstveni, a pomalo i znanstveni svijet. Evo nekoliko sažetih pogleda na tu problematiku, koji su se iskristalizirali tokom mog istraživanja ovog, uglavnom ne-znanstvenog, područja ljudskog interesa.
Što je antigravitacija?
Najjednostavnije rečeno, to bi trebala biti nekakva sila koja bi se suprotstavljala gravitaciji, poništavala ju i omogućavala lebdenje tjelesa – levitaciju.
Za fizičare antigravitacija je besmislica, jer ne postoji takva masa koja bi mogla odbijati drugu masu, sprečavati rasprostiranje gravitacije, ili, poput Verneovog Cavorita, izolirati neko tijelo od njenog utjecaja. To se, po dosadašnjim spoznajama, ne može postići, niti pomoću tzv. antimaterije, a niti pomoću nekog polja.
Za SF pisce antigravitacija i levitacija su nešto što je toliko fantastično i toliko poželjno da se njeno ostvarenje i stavljanje u službu čovjeka smatra nemogućim, pa stoga, o tim stvarima, čak i ovi pisci nerado i rijetko pišu.
Za razne «izumitelje» antigravitacija je, isto kao i za konstruktore perpetuumobilea, mogućnost da se bez muke i rada, «na brzinu» proslave konstrukcijom nekakve antigravitacijske letjelice.
Meditativno levitiranje
Velik broj ljudi, čak i znanstvenika misli da se levitacija može ostvariti jedino meditacijom. Oni smatraju da je jedino duh toliko i tako suptilno moćan da može učiniti da tijelo lebdi. To je navodno čak i potvrđeno lebdenjem fra. Giuseppea iz Copertina, 15.st., sv. Svete Terezije Avilske, zatim levitiranjem Sri Aurobinda i brojnih drugih jogina. I danas ima mnogo ljudi koji se zdušno trude da ostvare levitaciju na neki takav, meditativni ili voljni način i smatraju da bi time postigli neko božansko stanje i božansku razinu postojanja. Na TV-u često možete vidjeti «jogine» i njihove učenike kako skakuću u sjedećem stavu i to proglašavaju lebdenjem.
No, ako, bez predrasuda i iluzija, razmislimo što bi se zapravo postiglo takvim meditativnim levitiranjem, vidjet ćemo slijedeće. Duh bi se osposobio da podiže i nosi fizički teret, tijelo u kojem prebiva, a i razne druge stvari. To je posao kojeg su nekad, davno obavljali robovi, konji i magarci, a danas dizalice, kamioni, vlakovi itd. Malo je vjerojatno, dakle, da bi ljudski duh, čak i kad bi postigao tu vrstu levitacije, bio zadovoljan svojim novim poslom i da bi to smatrao nekim božanskim postignućem. Toliko, ukratko o meditativnom levitiranju.
Antigravitacijski uređaji
Jedno temeljno, vrlo često i bolno potvrđivano ljudsko iskustvo jest: da su tjelesne stvari teške i da padaju. Iskustvo težine i padanja toliko je puta potvrđeno da se nehotično identificira sa smislom i unutrašnjom logikom samih stvari. Padanje materijalnih stvari je naprosto nešto smisleno, logično, «normalno». Na toj premisi nastao je jedan vrlo interesantan, nesvjesni, ili, u najboljem slučaju, polusvjesni «zaključak», odnosno, točnije jedna fantastična misaona akrobacija:
ako je padanje nešto logično i smisleno, onda nešto što je besmisleno neće padati!!!!!????
Ta akrobacija postala je «teorijski», odnosno psihološki temelj za velik broj «antigravitacijskih uređaja» koje možete naći na internetu. Najpoznatiji «projekti» te vrste su oni T. T. Brown-a, J. Searl-a, de Palm-e, Modanesea, E. Podkletnov-a, Ning Li, R.L. Forward-a i brojnih drugih autora. Ima ih na tisuće. Zajednička im je karakteristika to da su unutarnja kretanja njihovih djelova i sile kojima raspolažu namjerno postavljene u potpuno, nesvrsishodan, nefunkcionalan ili ne-zakonit, apsurdan odnos. «Objašnjenja» koja prate projekte tih uređaja obično sugeriraju da je to nešto revolucionarno novo.
I ova se «objašnjenja» temelje na nesvjesnoj pretpostavci: da je ono što nema nikakve veze sa znanošću i prirodnim zakonima, samim tim apsolutno superiorno znanosti i produktima njene primjene.
Nije poznato da je ikada ijedan od tih uređaja doista levitirao. Doduše, svojevremeno je J. Searl tvrdio da je izradio jedan vrlo veliki takav uređaj, ali ga nije mogao prikazati javnosti, jer mu je «pobjegao u svemir», a za gradnju novog uređaja nije mu više dostajalo novca. Tako je, eto, čovječanstvo, zbog tog njegovog peha, ostalo bez jednog dragocjenog svjedočanstva.
No, evo i nekoliko ohrabrujućih i utješnih riječi. NASA već duže vremena troši značajne novce na eksperimentiranje s uređajem E. Podkletnova...!!!??? ???!!!
Ali tu je nešto još bolje! Upravo je nedavno 1. Novembra, 2005. god. patentni ured USA izdao patent Borisu Volfsonu za «izum» koji nije ništa manje nego perpetuumobile, i antigravitacijska letjelica.
Šta kažete na to, a ...!!!!!????
Ono što ne mogu geniji, mogu činovnici patentnog ureda!!!
Kritika i kontrakritika
Zbog ovakvog - s jedne strane raspamećenog , a s druge šarlatanskog pristupa problemu «antigravitacije» - ta je problematika izišla na vrlo loš glas, tako da velika većina stručnjaka unaprijed osuđuje svaki pokušaj rješavanja tog problema kao nekakvo ludilo, ili kao šarlatanstvo. Takav stav je razumljiv, a može se reći i opravdan, ali on stvarno pogađa jedino one ozbiljne, uistinu kreativne i revolucionarne znanstvene radove kao što je ovaj. Odatle nevolje i odbijanja s kojima se on već godinama susreće. Racionalna, znanstvena kritika raznih ludorija pod firmom antigravitacijskih strojeva ili letjelica neće naškoditi ludama ni šarlatanima. Ludama neće naškoditi, niti će ih opametiti, jer se njima ne može ukazati na to da su ludi, a šarlatani takvu kritiku iskorištavaju kao povod za kontrakritiku – da su «službeni znanstvenici» i «službena znanost» nekreativni, rigidni, glupi, uskogledni... - i tom kontrakritikom dobijaju željeni publicitet i podršku onog ne-znanstvenog dijela javnosti, koji se nimalo ne razumije u stvari koje podržava i u koje vjeruje. A da stvar bude još gora, taj dio javnosti obožava upravo ono što ne može razumjeti, i zbog te svoje malodušnosti najćešće baš razne besmislice nakićene znanstvenim terminima smatra nečim revolucionarnm. Ono što je jasno i logično, za ovu je vrstu ljudi sasvim bezvrijedno.
Levitacija - paradoks nad paradoksima!
Već sam rekao kako je općeprihvaćeno mišljenje da je sve što je tjelesno ujedno i teško te da neumitno pada, i da to pravilo, poput neke unutrašnje logike samih stvari važi za cijeli materijalni svemir. Ogledajmo je li to doista tako.
Astronauti, npr. i njihovi svemirski brodovi lebde u odnosu na Zemlju. Mjesec također lebdi u odnosu na Zemlju. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce. Sunce lebdi u odnosu na druge zvijezde i središte galaksije. Atomi lebde jedni u odnosu na druge. Elektroni lebde u odnosu na atomske jezgre, nukleoni, jedni u odnosu na druge i tako do u beskraj.
Cijeli svemir lebdi u samom sebi.
Stanje lebdenja, a ne težina i padanje, trebalo bi biti naše pravo iskustvo, osnovano na znanosti i mišljenju. Naše stvarno iskustvo pak - iskustvo težine i padanja – zasnovano je na osjetima i stečeno u jednom vrlo uskom pojasu svemira gdje se - slučajnim stjecajem specifičnih okolnosti, stvari doista - našim osjetilima, doimaju kao teške i padaju. Mi smo to naše, bitno neadekvatno i nepotpuno iskustvo generalizirali i aplicirali na cijeli svemir. To je bila fatalna pogreška, jer svemir doista nema težine, a da ne lebdi u samom sebi ne bi mogao niti opstati.
Eto, dakle, ljudi već stoljećima bezuspješno tragaju za barem jednim pouzdanim, nedvojbenim slučajem levitacije, a ne primjećuju da se ona stalno zbiva posvuda oko njih!!!???
Zar to nije paradoks nad paradoksima!?
Što je istina?
Opreka levitacije i težine vrlo je slična Kopernikovoj dilemi o tome: da li se Sunce i zvijezde okreću oko Zemlje (od istoka prema zapadu) ili je to samo privid koji nastaje rotacijom Zemlje oko svoje osi – prema istoku. Za naša osjetila, Sunce i zvijezde zaista se okreću oko Zemlje. Za razum, pak, odnosno mišljenje, to je privid uzrokovan Zemljinom rotacijom.
Budući da istina nije «adequatio sensus et rei» – podudaranje osjeta sa stvarima, nego, «adequatio intelectus et rei» –- podudaranje mišljenja sa stvarima – Aristotel - istina je da Zemlja rotira i da su ona nebeska tijela i svjetlila nepomična, kao i to da mi lebdimo čak i dok stojimo na zemlji ili dok se udobno zavaljeni odmaramo u fotelji.(vidi R. Boškovića: Teoria prirodne filozofije – asimptotsko povećavanje repulzivnih sila, ili pak nešto konkretnije: problemi fuzije – dodirivanje i spajanje dviju materijalnih čestica izuzetno je teško postići i rezultira termonuklearnom reakcijom)
Jasno, s takvom vrstom lebdenja ne može se ništa postići, pa nas ona toliko i ne zanima. Zanima nas ono što ima praktičnu važnost za čovjeka, a to je samo ona vrsta lebdenja ili levitacije s kojom čovjek može izvesti neki potreban i koristan učinak, rad. Zahvaljujući upravo toj njenoj praktičnoj važnosti, ova vrsta levitacije ima i teorijsku važnost.
Rotacija Zemlje i naše levitiranje imaju i neke relativističke implikacije, ali ni to nije od našeg interesa, pored ostalog i zbog toga što neki relevantni elementi relativističke teorije počivaju na senzualističkom odnosu prema stvarnosti kojeg smo gore već odbacili kao neistinit.
Gravifugalna sila
Ono sveopće levitiranje o kojem je gore bilo riječi ne temelji se na antigravitaciji, nego na gravifugalnoj sili. Gravifugalna sila je reakcija na djelovanje gravipetalne sile, a gravipetalna sila je ustvari gravitacija koja djeluje kao centripetalna sila. Gravifugalna sila, po Zakonu akcije i reakcije, uvijek je jednaka gravipetalnoj i uvijek djeluje u smjeru suprotnom od gravipetalne, tj. od gravitacije, i zato ju poništava. (Newton 3.)
Astronauti, koji kruže oko Zemlje brzinom od oko 7,9 km/sec., lebde zbog toga što razvijaju gravifugalnu silu koja je jednaka gravipetalnoj. (gravitaciji). (Tzv. «obični ljudi» misle da oni lebde zato što «tamo gore» nema gravitacije.) Geostacionarni sateliti također lebde iznad određene točke na ekvatoru zahvaljujući gravifugalnoj sili koja proizlazi iz njihovog kruženja oko Zemlje – brzinom od oko 3.05km/sec. (Kutna brzina njihovog kruženja jednaka je Zemljinoj.) Mjesečeva brzina kruženja je svega 1,002km/sec., no gravifugalna sila koju on razvija dovoljno je velika da neutralizira Zemljinu gravitaciju i omogućuje mu lebdenje. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce, također na osnovu gravifugalne sile koja proizlazi iz njenog kretanja oko Sunca. - brzinom od 30km/sec. itd. itd.
Cijeli svemir je u nekoj vrsti kružnog kretanja, a njegovo lebdenje zasniva se na ravnoteži gravifugalnih i gravipetalnih sila. Kad bi prevladala gravipetalna, svemir bi se urušio u sebe, a kad bi prevladala gravifugalna on bi se raspao i razletio kao disk koji se prebrzo vrti.
Ali, ogledajmo nešto drugo što je od praktične, odnosno tehnološke važnosti za čovjeka.
Teorijska osnova gravifugalne letjelice
Brzina Zemljine rotacije na ekvatoru je 464m/sec. To razvija gravifugalnu akceleraciju od 0,034m/sec.2 , pa stvari na ekvatoru gube na težini 0,34%. Na geo. šir. 450 gdje je brzina Zemlje 338m/sec., manja je i gravifugalna sila, pa stvari gube na težini 0,17%. Na geo. Šir. 70 0, gdje je brzina Zemlje još manja predmeti gube samo 0,035% od svoje težine Na polu je linearna brzina Zemlje jednaka nuli pa je i gravifugalna sila jednaka nuli. Tu stvari ne gube ništa od svoje težine. Spomenute vrijednosti naveo sam zato što su potvrđene brojnim gravimetrijskom mjerenjima i mogu se naći u udžbenicima za geofiziku. Ovdje je presudno važna činjenica to: da predmeti gube od svoje težine i izvan ravnine rotacije, što znači da gravifugalna sila djeluje i izvan ravnine rotacije.
Ta je činjenica važna zato što pokazuje da je moguće izgraditi gravifugalnu letjelicu. Za potrebe razjašnjavanja ovih pojava, možemo pretpostaviti da je svaka paralela na Zemlji zapravo jedan čvrsti prsten kojem možemo mjenjati brzinu. S promjenom brzine, v, mjenjat će se i veličina gravifugalne sile. Fgf = mv2/R.. (Gdje je m promatrana masa, v njena linearna brzina a R radiusvektor, udaljenost od središta Zemlje. No pretpostavimo npr. samo to da na sjevernom polu imamo jedan masivni i čvrsti prsten radiusa 10 m, čija bi os rotacije bila identična, tj. koaksijalna sa Zemljinom osi. Ako bi taj prsten ubrzali na brzinu od 7,9km/sec., on bi izgubio svu svoju težinu i lebdio bi. No, takav prsten ne bi levitirao samo na polovima, nego i bilo gdje na Zemlji, samo ako bi rotirao brzinom 7,9km/sec. A ako bi smo mu mogli dati i veću brzinu, on bi mogao nositi kućište i neki teret. Teorijske i eksperimentalne dokaze za to možete naći na stranici:
ANTIGRAVITACIJA i GRAVIFUGALNA LEVITACIJA   3
Pored toga pogledajte i rezultate u promjeni težine vrlo brzih giroskopa. To su vrlo konkretni eksperimentalni dokazi.Dobivene vrijednosti u skladu su sa jednadžbama za veličinu gravifugalne sile, ali su ,nažalost,vrlo su male, pa se objašnjavaju kao greške pri mjerenju. Pored toga, prije nastanka teorije gravifugalne sile, nije postojao nikakav znanstveno-matematički aparat na osnovu kojeg bi se protumačili ti rezultati, pa se pribjegavalo hipotezi o vrtložnim magnetskim poljima, što je neka vrsta SF-a. Najčišće rezultate postigao je team Hidea Hayasake, na državnom sveučilištu u Tokiu. Najveća brzina njegovih giroskopa bila je cca 30 m/sec. a smanjenje gravitacijskog ubrzanja, Δg, po jednadžbi: Δg = v2/R iznosilo je cca 0,0001428m/sec2 –. No. ove bi eksperimente trebalo ponoviti sa daleko bržim giroskopima nego što su bili oni s kojima su izvedeni dosadašnji eksperimenti, jer brzina mase giroskopa presudno je važna. Jednadžba za veličinu gravifugalne sile koja smanjuje težinu giroskopa ili njegovo ubrzanje pri slobodnom padu je: Fgf = mv2/R. Gdje je m masa giroskopa, v je prosječna brzina njegove mase, a R udaljenost giroskopa od središta Zemlje, tj. hvatišta gravipetalne sile. Ta udaljenost iznosi u prosjeku cca 6 367 657m.
Najmanje skupa i apsolutno neprijeporna potvrda teorije gravifugalne sile dobila bi se ponavljanjem tih eksperimenata ali s boljim tj. bržim giroskopima. Zbog što veće prosječne brzine mase giroskopa, najbolje bi bilo da on bude prstenastog oblika i bez osovine, (vidi sliku 9 - internet), a izrađen od ugljičnih vlakana koja mogu izdržati daleko veće brzine nego najćvršći čelici - do 1300m/sec. Prije se eksperimentiralo sa giroskopima od aluminija ili bronce kod kojih je veći dio njihove mase bio koncentriran oko osovine čija je brzina nužno jednaka nuli ilije pak blizu nje!!?? Dobro građen prsten od ugljičnih vlakana, pri maksimalnoj brzini od 1300m/sec. smanjio bi vlastito gravitacijsko ubrzanje za 0,2654m/sec2 , odnosno, svoju težinu za 2,654%  To bi se moglo smatrati neprijepornom potvrdom ispravnosti teorije o gravifugalnoj sili i neprijepornim dokazom o mogućnosti izrade i korištenja gravifugalne letjelice.
Gravifugalna letjelica
To je,eto, riješenje za neku buduću «antigravitacijsku», tj., točnije gravifugalnu letjelicu, jer letjelica može lebdjeti na osnovu jednog čvrstog prstena koji velikom brzinom rotira duž njenog najšireg oboda (Vidi sliku). Do sada nije bilo mogućnosti za izgradnju takve letjelice iz tri razloga:
1. zbog zablude da je gravifugalna sila samo derivat geocentrifugalne, čija bi veličina stoga uvijek - bez obzira na brzinu – trebala biti jednaka nuli.
2. Zbog brzoplete i neprovjerene pretpostavke da se gravifugalana i gravipetalna sila, isto kao i kod rotacije čvrstog tijela, povećavaju proporcionalno s brzinom rotacije.
Stvar je tu međutim obrnuta. Kod svih slučajeva rotacije u kojima neka od fundamentalnih sila (gravitacija, elektricitet, magnetizam ili nuklearna sila) ima funkciju centripetalne sile, s povećanjem brzine rotacije povećava se radius rotirajuće mase, a same privlačne sile se ne povećavaju, nego smanjuju. Veličina centripetalnih i centrifugalnih sila u ovim je slučajevima obrnuto proporcionalna brzini rotacije. Prema jednadžbi: Fgf = GMm/R2 - mv2/R, s povećavanjem brzine, v, gravifugalna sila, Fgf se ne povećava, nego opada, a poveća se radius R po kojem masa m kruži oko središta Zemlje. No, budući da opada gravifugalna sila, opada i gravipetalna, jer te dvije sile ni u kom slučaju ne mogu biti nejednake (Newton 3.). Kad ne bi bilo tako kako sam rekao nikada ne bi mogao biti lansiran niti jedan umjetni satelit, niti bi oni pri brzini od 7,9 km/sec. bili u bestežinskom stanju u odnosu na Zemlju.
Ovo su važne znanstvene činjenice koje se zbog brzopletosti i površnosti lako previđaju, pa bih, prije nego navedem onaj treći razlog, dao bih još jednu ilustraciju toga kako one određuju ponašanje māsa u slučajevima koje promatramo.
Kad nekom umjetnom satelitu, npr. hoćemo povećati visinu, tj, radius, rotacije oko Zemlje, R, onda to činimo povećavanjem njegove brzine, v. S povećavanjem veličine radiusa R eksponencijalno opada veličina fundamentalne sile (gravitacije, odnosno gravipetalne sile) koja omogućuje rotaciju kontinuiranim mjenjanjem smjera kretanja satelita, tj. skretanjem na kružnu putanju. Opadanje gravipetalne sile uzrokuje i opadanje gravifugalne. (Newton 3)
Cjelovita jednadžba za veličinu gravifugalne sile, izražena u terminima i veličinama klasične mehanike glasi: Fgf = GMm/R2 – mv2/R G je gravitacijska konstanta; M je masa nebeskog tijela; m je promatrana masa (masa prstena). Ostale simbole već smo definirali. Ta je jednadžba istovremeno i jednadžba za veličinu gravipetalne sile, Fgp, jer su gravifugalna i gravipetalna sila uvijek jednake.1
Newtonova jednadžba za veličinu gravitacijske sile kojom se privlače nebeska tijela: Fgf = GMm/R2 savršeno je točna, ali ona može važiti samo hipotetski, - u svemiru u kojem nebeska tijela uopće ne bi kružila jedna oko drugih. U stvarnom svemiru, međutim, gdje se sve vrti, veličina njihove gravitacijske, tj. preciznije, gravipetalne sile mora se izračunavati po već navedenoj jednadžbi: Fgp = GMm/R2 – mv2/R, ili, što je isto: Fgf = GMm/R2 – mv2/R. Rezultat ove jednadžbe uvijek je jednak nuli, što znači da su centripetalne i centrifugalne sile među nebeskim tijelima ujednačene, tj. da su njihove mase - jedne u odnosu na druge - u bestežinskom stanju.
3: Treći razlog zbog kojeg do sada nije bilo moguće izraditi gravifugalnu letjelicu jest to što sve do nedavnog otkrića nano-cijevi nije bilo materijala koji bi izdržao tako velike rotacijske brzine što omogućuju levitaciju i elevaciju.
Gravifugalne letjelice s mehaničkim i kvantnim prstenom
Uskoro, kad i ako nano-cijevi postanu jeftinije, moći će se graditi komercijalne letjelice sa dva tipa prstena: mehaničkim i kvantnim. Pogonska energija za ubrzavanje prstena bit će električna energija. Za dizanje letjelice odnosno ubrzavanje prstena, praznit će se električni akumulatori i pretvarati u kinetičku energiju prstena. Za spuštanje letjelice, prsten će se morati usporavati a njegova kinetička energija pretvarat će se natrag u električnu i vraćati u akumulatore. (Kod letjelice s kvantnim prstenom povećavat će se ili samnjivati samo «količina svjetlosti» u toroidnom tubusu, a njena brzina ostajat će uvijek ista, c.)
Jedna letjelica moći će se najmanje desetak puta u toku dana vinuti do orbite i vratiti natrag uz troškove koji bi bili zanemarivo mali. Ništa veći ne bi bili niti transportni troškovi posjeta nekim drugim nebeskim tijelima – Mjesecu ili planetima.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 07.05.2008. 19:55:54
Evo još nešto. dugo je ali nije dosadno

Professor  Petar Bosnic Petrus


Kod rasprave o fenomenu levitacije možda je najvažnije istaknuti da su postignuti svi uistinu poželjni njeni vidovi, i to ne na osnovu neke slučajnosti, ili nekakvog posebno rijetkog dara, nego na osnovu općepoznatih i široko primjenjenih znanstveno-tehnoloških metoda. I ne samo to. Niže u članku pokazat ću da je levitacija bila način opstanka univerzuma već davno prije nego se čovjek pojavio na kozmičkoj pozornici.

Ipak, usprkos svemu tome, današnji ljudi - među kojima gotovo da i nema onih koji, posredstvom TV-a, nisu već više puta vidjeli najzbiljskije levitiranje ljudi – usprkos svemu tome, dakle, ti današnji ljudi doživljavaju levitaciju kao nešto fantastično, nemoguće ili gotovo nemoguće i pitaju se: da li ju je moguće ostvariti; da li je ona ikada bila ostvarena, te da li će budućnost donijeti njeno ostvarenje itd!!!???
Čak i nakon nekog ovakvog članka koji budi svijest o njoj, objašnjava ju, i nakon diskusije o njoj, odnos prema fenomenu levitacije ostaje isti!!!???

Nije, dakle, nikakav problem objasniti samu levitaciju, nego okloniti tu psihološku ili kulturološku barijeru , koja sprečava da ju vidimo, odnosno postanemo svjesni njene realnosti.

'''Levitacija uopće'''

Levitacija je pojava kad neko tijelo ne reagira na djelovanje privlačne sile u čijem je polju smješteno. Otsutnost nužne reakcije – pojave padanja, tj. akceleracije ka hvatištu privlačne sile, ili pak pojave težine – otsutnost, dakle, takve reakcije, tj. levitacija, koliko je poznato, može biti uzrukovana istovremenim djelovanjem neke repulzivne, odbojne sile ili pak specifičnim (orbitalnim) kretanjem levittirajućeg tijela u polju privlačne sile.

Nasuprot ovom, znanstveno-fizikalnom poimanju levitacije, ima mišljenja da i nekakva duhovna snaga može uzrokovati levitaciju. No o tome će više govora biti kasnije.

Levitacija ili lebdenje uvijek je lebdenje u odnosu na nešto: nekakvo polje, čvrstu podlogu, čvrstu površinu Zemlje, masu ili površinu nekog drugog nebeskog tijela. Može se govoriti o prirodnoj levitaciji, a i o onoj koja je nastala iz ljudskog umijeća i koristi se na razne načine u tehnologiji.

'''Stvarna i prividna levitacija'''

Treba razlikovati stvarnu i prividnu levitaciju. Stvarna levitacija ustvari je trajno bestežinsko stanje – stanje u kojem tijela gube težinu. Slučajevi, pak, u kojima tijela, za vrijeme levitiranja, ne gube težinu spadaju u područje prividne levitacije.

'''Vidovi prividne levitacije'''

Tu spadaju magnetska i dijamagnetska levitacija, elektrostatska, aerodinamička i još neke druge. U tim slučajevima lebdenje se postiže odbijanjem istoimenih magnetskih polova ili istoimenog električnog naboja, ili pak odupiranjem o zrak. No u svim tim slučajevima, tijela koja lebde, (preko nevidljivog i neopipljivog medija - magnetskog ili električnog polja ili pak zraka) svom svojom težinom pritišću podlogu iznad koje lebde. Ove vrste levitacije efikasne su i ekonomične samo na vrlo malim udaljenostima – udaljenostima od nekoliko milimetara do nekoliko decimetara.

Prividna levitacija je vrlo korisna u tehnologiji. Koristi se za magnetske ležajeve, superbrze, maglev vlakove, hoverkrafte itd.

No, ovdje treba skrenuti pažnju na još jednu stvar. Svi vidovi prividne levitacije dijele se na dvije vrste: 1. levitaciju za čije je održanje potrebno trošiti energiju, i 2., onu za čije održanje nije potrebno trošiti nikakvu energiju. U prvu vrstu spada lebdenje helikoptera i howerkrafta, i druga, slična, a u onu drugu lebdenje bazirano na odbojnim silama što proizlaze is magnetskih ili elektrostatskih polja. Ova druga vrsta levitacije bitno je ekonomičnija, ali je ograničena samo na vrlo male udaljenosti između lebdećeg predmeta i podloge koja mu omogućuje lebdenje.

'''Stvarna levitacija'''

Stvarna levitacija, trajno bestežinsko stanje. Postiže se kružnim kretanjem, orbitiranjem u Zemljinom gravitacijskom polju. Npr: lebdenje astronauta u njihovim svemirskim brodovima dok kruže oko Zemlje. (Stvarna levitacija može se postići i slobodnim padanjem ili paraboličkim kretanjem aviona, ali je kratkotrajna.). Dok se satelit ili svemirska stanica kreću oko Zemlje, gravitacija na njih djeluje kao centripetalna sila, tj. privlači ih i skreće na kružnu putanju. Mase letjelica i astronauta opiru se promjeni smjera kretanja. Posljedica tog njihovog opiranja, tj. inercije (pri brzini od 7,9 km/sec.) jest trajno bestežinsko stanje, levitiranje. Kod ovakvih kretanja, inercija tijela manifestira se kao reaktivna, centrifugalna sila [Gallileo – Zakon inercije i Newton 3 (Zakon akcije i reakcije)]. Pri brzini od 7,9km/sec. ona je jednaka centripetalnoj (tj. gravitaciji koja vrši funkciju centripetalne sile), pa ju ukida, anulira i omogućuje lebdenje.

Trajno bestežinsko stanje ili stvarna levitacija je, dakle, posljedica jednakosti centripetalne i centrifugalne sile. Za vrijeme te levitacije tijela gube svoju težinu, ali ne i masu i inerciju. Ova vrsta levitacije funkcionalna je i apsolutno ekonomična i na vrlo velikim udaljenostima od tijela u odnosu na koje se zbiva. Neophodna je za održavanje umjetnih satelita u njihovim orbitama, ali je štetna za ljudsko zdravlje.

Za održavanje stvarne levitacije nije potrebna nikakva energija. Prirodni ili umjetni sateliti mogu lebdjeti u odnosu na neko drugo nebesko tijelo mnogo milijardi godina, a da za to ne potroše nikakvu energiju. Primjer za to je lebdenje Zemlje u odnosu na Sunce. Još bolji slikovitiji primjer su geostacionarni sateliti, koji nepomično lebde iznad neke točke na ekvatoru ne trošeći apsolutno nikakvu energiju. Energija se mora potrošiti samo na postizanje brzine levitacije, odnosno satelizacije i izdizanje iznad atmosfere, tj. plinskog omotača onih nebeskih tijela koja ga imaju. (Plinski omotač, naime, svojim otporom kretanju letjelica smanjuje njihovu brzinu.) Zbog ove svoje osobitosti, ovaj vid stvarne levitacije je iznimno ekonomično sredstvo za zadovoljavanje nekih vitalnih potreba ljudske vrste.

Jednadžba za izračunavanje brzine neophodne za postizanje trajne levitacije, vl identična je jednadžbi za veličinu brzine satelizacije:

vl = korijen iz GM/R

Gdje je G gravitacijska konstanta, M masa nebeskog tijela, i R radius kretanja satelita, tj. udaljenost od središta nebeskog tijela, npr. Zemlje.

Brzina levitacije, vl ustvari je brzina satelizacije vs.

U najnižim orbitama, brzina levitacije ili satelizacije je 7,9km/sec. U višim orbitama ta je brzina manja. Geostacionarni sateliti, koji lebde iznad određene točke na ekvatoru, kreću se brzinom od samo 3,05km/sec. Kutna brzina njihovog kretanja jednaka je Zemljinoj. Mjesec lebdi u odnosu na Zemlju također na osnovu centrifugalne sile koja proizlazi iz brzine njegovog orbitiranja oko Zemlje, od svega 1,002km/sec. Zemlja je u bestežinskom stanju u odnosu na Sunce, tj. lebdi u odnosu na njega na bazi brzine od 30km/sec.

Kako je upravo rečeno, Zemlja je u bestežinskom stanju i levitra u odnosu na Sunce, a i ljudi i stvari na Zemlji također, ali i ljudi i stvari na Zemljinoj površini nisu u bestežinskom stanju, tj. ne levitiraju u odnosu na sâmu Zemlju. Radi toga je gore bilo istaknuto da je levitiranje uvijek levitiranje u odnosu na nešto.

'''Gravifugalna levitacija'''

U svim navedenim slučajevima levitacije, a i mnogim sličnim, u kojima gravitacija ima funkciju centripetalne sile, možda bi, radi što veće jasnoće, gravitaciju trebalo nazivati gravipetalnom silom, a reakciju na njeno djelovanje gravifugalnom. Levitacija i kružna putanja levitirajućeg tijela bila bi, po toj terminologiji, posljedica jednakosti gravipetalnih i gravifugalnih sila. Gore opisani slučajevi stvarne levitacije mogli bi se, dakle, nazivati gravifugalnom levitacijom. Za razliku od npr. magnetske ili dijamagnetske, ta vrsta levitacije do sada nije imala nikakvog imena. Ako se, dakle ne bi koristila ova terminologija onda bi levitiranje astronauta i sva ostala koja se baziraju na djelovanju gravitacije kao centripetalne sile, ostala bez svog specifičnog imena kojeg bi, radi lakšeg i točnijeg razumijevanja trebali imati.

To je naročito važno kad je u pitanju gravifugalna levitacija, jer je ona najvažniji vid levitacije za ljudsku vrstu, tj. ostvarivanjene njenih ciljeva i “normalnog”načina njenog opstanka.

Ali, i ostale fundamentalne sile mogu imati funkciju centripetalne sile. Npr. Elektricitet. Elektron koji kruži oko atomske jezgre, lebdi u odnosu na nju, i to na osnovu jednakosti elektropetalne i elektrofugalne sile. To je također primjer stvarne levitacije.

Stvar stoji slično ili isto i sa magnetizmom i nuklearnom silom.

Korištenjem ovakvih termina uspostavlja se mogućnost razlikovanja uistinu različitih oblika levitacije: magnetske i magnetofugalne, elektrostatske i elektrofugalne, gravifugalne itd. Nadalje, moguće je jasno razlikovati stvarnu od prividne levitacije.

Pored toga, ovdje treba razlikovati prirodnu levitaciju od one koja je postignuta čovjekovim umijećem – umjetne. Prirodna je ona u okviru koje jedna nebeska tijela lebde u odnosu na druga, a umjetna obuhvaća lebdenje ljudskih tvorevina u odnosu Zemlju ili moguće lebdenje u odnosu na druga masivna nebeska tijela – planete, njihove prirodne satelite itd. No obje ove vrste levitacije počivaju na istim fizikalnim, odnosno prirodnim zakonima.

Umjetna levitacija češća je u slučajevima prividne levitacije. Npr. magnetska, dijamagnetska ili elektrostatska levitacija. No elektrostatska levitacija može biti i prirodna. Npr. levitiranje jednog protona u odnosu na drugi.

'''Inercija i levitacija'''

Stvarna levitacija postiže se suprotstavljanjem inercije tijela nekoj od fundamentalnih sila koja ima funkciju centripetalne sile – gravipetalnoj, elektropetalnoj... Inercija se suprotstavlja određenoj sili centripetalnog smjera tako što tijelo, koje se želi dovesti u stanje levitacije, ubrza na kružnu putanju oko hvatišta te centripetalne sile. Npr. Astronaute i njihove brodove oko središta Zemlje, jer je hvatište gravipetalne sile u središtu, odnosno težištu Zemlje. Kružno kretanje oko Zemlje ili nekog drugog nebeskog tijela, na neki način povećava inerciju tijela koja se tada manifestira kao centrifugalna, tj., preciznije, gravifugalna sila koja odvlači tijelo od gravipetalne sile.

Važna napomena. Jedino suprotstavljanjem inercije tijela gravitacijskom privlačenju može se spriječiti gravitacijsko ubrzanje (slobodni pad), na takav način da tijelo ostane u trajnom bestežinskom stanju, jer, kako je već rečeno, tijelo je u (privremenom ) bestežinskom stanju i onda dok slobodno pada.

No slobodni pad, iako je stvarno bestežinsko stanje, nije levitacija u pravom smislu te riječi, jer levitacija podrazumjeva da se udaljenost, između tjelesa koja se privlače, ne smanjuje. Kod padanja, međutim, radi se o baš smanjivanju te udaljenosti. Za ono što pada, nikako ne možemo tvrditi da lebdi. Levitacija i bestežinsko stanje ne moraju u svim slučajevima biti identične pojave. Svako bestežinsko stanje nije ujedno i levitacija, a svaka levitacija nije nužno i bestežinsko stanje.

'''Postizanje prividne levitacije'''

Privlačna sila između dvaju tijela, naime, može se manifestirati, ili kao ubrzanje(slobodni pad), ili kao težina. Ako se manifestira kao ubrzanje, onda nema težine. A ako se nekom vanjskom silom spriječi ubrzanje, pojavljuje se kao težina - privlačni mehanički napon, tēžēnje ili težnja.

Ako se gravitacijsko ubrzanje, slobodni pad nekog tijela spriječi nekom vanjskom odbojnom (repulzivnom), silom (magnetizmom ili elektrostatskim nabojem), ono će lebdjeti u magnetskom ili elektrostatskom polju. No magnetizam ili elektricitet, koji uzrokuju lebdenje tijela, uvijek, i istovremeno uzrokuju i pojavu težine tog tijela koje lebdi. Magneti, npr. koji lebde jedan iznad drugoga na vagi pokazati će istu težinu kao i onda kada ne lebde, nego leže na plitici vage, jedan pored drugoga. A ako ih se pusti da padaju, neći imati nikakve težine.

Gravitacijsko ubrzavanje tijela može se spriječiti i nekom vanjskom pseudosilom. Npr. čvrstoćom površine nekog drugog tijela ili čvrstom površinom Zemlje. I u tom se slučaju privlačna sila između Zemlje i tijela koje leži ili stoji na njoj pojavljuje kao težina. Razlika je samo u tome što je pritisak na podlogu, kod prividnog lebdenja - pritisak koji potiče od težine tijela - posredovan nevidljivim i neopipljivim magnetskim ili elektrostatskim poljem.

'''Razlika u postizanju prividne i stvarne levitacije'''

U stanje prividne levitacije, tijela se dovode tako da se njihovo ubrzavanje prema hvatištu sile koja ih privlači ne sprečava djelovanjem njihove vlastite inercije, nego nekom vanjskom silom (magnetizmom, elektricitetom itd.). Tim istim činom, tijela se čine i teškim, jer, kako je već rečeno, za vrijeme prividne levitacije tijela dobijaju i zadržavaju svoju težinu.

Prava tj. stvarna levitacija, trajno bestežinsko stanje, postiže se dovoljno brzim kretanjem koje je uvijek okomito na smjer djelovanja privlačne sile. To je kružno, orbitalno kretanje. Pri takvom kretanju, kao što je gore rečeno, inercija tijela manifestira se kao sila centrifugalnog smjera, koja anulira privlačnu silu, tj. silu centripetalnog smjera, gravitaciju, ili pak puno točnije, gravipetalnu silu.

Razlika između gravitacije i gravipetalne sile nije samo u imenu, nego također i u matematičkim izrazima kojima se određuje njihova narav i veličina. Izraz za veličinu gravitacije, F je

F = GMm/R2 ,

a za veličinu gravipetalne sile:

Fgp = GMm/R2 – mv2/R

'''Različiti vidovi stvarne levitacije'''

Kao što postoje različite vrste prividne levitacije, tako ima i raznih vrsta stvarne levitacije, a razlikuju se po tome koja od privlačnih sila vrši funkciju centripetalne sile. Evo tih sila i centrifugalnih reakcija na njihovo centripetalno djelovanje.

Termini «centripetalan» i «centrifugalan» samo su opće oznake smjera djelovanja neke sile – ka centru, ili od njega.

'''Sila.................centripet. smjer.........centrifug.smjer........posljedica'''

Gravitacija.........gravipetalna s..............gravifugalna s...........levitacija

Električna s........elektropetalna.............elektrofugaln a...........levitacija

Magnetizam......magnetopetalna s.......magnetofugalna..........levitacija

Nuklearna s.......nukleopetalna.............nukleofugalna.. ..........levitacija

Čvrstoća............solidopetalna..............so lidofugalna.............nema levitacije.

Stvarna levitacija može se pojaviti jedino ako neka od fundamentalnih sila služi kao centripetalna sila – gravipetalna, elektropetalna, magnetopetalna i nukleopetalna. Reakcije na centirpetalno djelovanje fundamentalnih sila - gravifugalna, elektrofugalna magnetofugalna i nukleofugalna - uvijek su reaktivne sile ili pseudosile - manifestacije inertnosti mase.

Čvrstoća - soliditas - tretira se u fizici kao pseudosila, a solidopetalna sila također. Stoga solidofugalna sila ne može uzrokovati levitaciju kao u gornjim slučajevima, nego samo mehanički napon, naprezanje u masi rotirajućeg tijela.

'''Fizikalne činjenice i zakoni koji omogućuju da se shvati zašto se pojavljuje stvarna levitacija'''

U slučaju rotacije čvrstog tijela, veličine solidopetalne i solidofugalne sile uvijek su jednake i suprotnog smjera (Newton 3). Veličina im je proporcionalna brzini rotacije čvrstog tijela:

F = mv2/r.

U slučaju u kojem gravipetalna sila ima funkciju centripetalne sile (npr. u slučaju orbitiranja astronauta i njihovih svemirskih brodova oko Zemlje), gravipetalna i gravifugalna sila također su jednake i suprotnog su smjera, ali su obje sile obrnuto proporcionalne brzini rotacije, tj. orbitiranja.

Ako se, npr. poveća brzina nekog tijela (pri kretanju koje je okomito na smer djelovanja gravitacije onda se tim činom (prije postizanja brzine levitacije ili satelizacije ) neće povećati, nego smanjiti veličina gravipetalne i gravifugalne sile, što će se najprije očitovati kao smanjenje težine ubrzavanog tijela. Npr,: zbog Zemljine rotacije, npr. na ekvatoru, zbog brzine od 464 m/sec. tijela gube 0, 34% svoje težine. S postizanjem brzine levitacije ta težina potpuno se gubi, jer se, pri brzini levitacije ili satelizacije gravifugalna i gravipetalna sila potpuno isključuju i svode na nulu. To je ključni faktor koji omogućuje levitaciju. Ako bi se pak, nakon postizanja brzine levitacije, još više povećala brzina, ne bi se povećala veličina gravifugalne sile, niti postigla nekakva antitežina, nego bi se samo povećao radius, R kretanja ubrzavanog tijela.

Imajući na umu da, se, povećavanjem radiusa orbitiranja, R, eksponencijalno (za R2), smanjuje  gravipetalna sila (tj. gravitacija koja vrši funkciju centripetalne sile), lako je razumjeti zašto tijela koja orbitiraju na većim visinama trebaju imati manju linearnu, ili perifernu brzinu orbitiranja. Vidi prethodni tekst.

Treći faktor koji omogućuje stvarnu levitaciju za sada još nema neko znanstveno objašnjenje, kao ni sama gravitacija, ali je dobro poznat način njegovog ponašanja. Radi se o inerciji. Ona djeluje na masu isto kao i gravitacija, ali uvijek u suprotnom smjeru. Da nema inercije, gravitacijsko ubrzanje tjelesa bilo bi neusporedivo veće nego što stvarno jest, no inercija ga radikalno smanuje. Pri kružnom kretanju tijela oko hvatišta gravitacijske, tj. gravipetalne sile, inercija se manifestira kao gravifugalna, repulzivna, odbojna, sila u odnosu na gravitaciju. Pri brzini satelizacije inercija neutralizira gravitaciju i omogućuje lebdenje, a pri povećanju brzine iznad brzine satelizacije, «odbija», tj. udaljava promatrano tijelo od nebeskog tijela oko kojeg orbitira.

'''Vjerovanja o levitaciji'''

Takozvani trezveni ljudi, koji su redovito pesimisti ili skeptici, najčešće potpuno previđaju onu stvarnost levitacije koja je gore bila opisana, pa o ovoj stvari misle na osnovu predrasude: da levitacija nije moguća i da nikad neće biti ni postignuta. S druge strane pak, ono neosviješteno i nekritičko optimističko mišljenje, koje vjeruje u mogućnost levitacije, također previđa njenu stvarnost i najčešće ju povezuje sa «antigravitacijom», pa podrazumijeva da bi levitacija trebala biti posljedica djelovanja antimaterije, nekog polja ili pak nekakve antigravitacijske sile.

No antigravitacijska levitacija, o kojoj se najčešće govori, još nigdje nije detektirana, a niti pojmljena, shvaćena. Za sada postoji samo u formi nekakve nejasne, nedefinirane opće želje za oslobođenjem od gravitacije. Na bazi suvremene znanosti nije moguće razumjeti unutarnju strukturu te želje, niti njenu zbiljsku, fizikalnu bazu. Isto važi i za tzv. antigravitacijsku silu. I ona, za sada postoji samo kao potpuno nejasna, proturječna fantazmagorija bazirana isključivo na onoj želji. Nema nikakvog dokaza o uspješnom stvaranju nekakvog antigravitacijskog uređaja, polja ili štita. Ono što je, na tom polju uistinu ostvareno i dalo određene (vrlo male) efekte, spada u područje prividne levitacije pomoću koje se ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe za izlaskom u svemir i opstankom u njemu.

Meditativna, volitivna ili tzv. paranormalna ili spiritualna levitacija – također se čini kao stvar želje, religijskih vjerovanja ili praznovjerja. O slučajevima levitiranja nekih svetih ljudi ili jogina, o kojima se već odavno izvještava, ne može se govoriti bez opravdane i temeljite skepse.

U jednom drugom članku rekao sam da je ovakvo, spiritualističko shvaćanje levitacije stvar radikalno infantilnih želja, te da, nasuprot općem, vrlo raširenom uvjerenju, njeno ostvarenje, čovjeku ne bi donijelo ništa dobroga.



Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: elite 07.05.2008. 20:36:41
  Izvinjavam se Professor-u  Petaru Bosnic Petrus-u, ali kako je i sam naveo za fizicare je to besmislica, a ja jesam fizicar, iako ne diplomirani ali vrlo blizu!


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 07.05.2008. 20:45:11
  Izvinjavam se Professor-u  Petaru Bosnic Petrus-u, ali kako je i sam naveo za fizicare je to besmislica, a ja jesam fizicar, iako ne diplomirani ali vrlo blizu!

Ama, nemate se zbog čega izvinjavati. I ja sam možda najbolje znam da se pod naslovom "Antigravitacija" kriju možda najveće gluposti ikada napisane i odmah se stoga narogušim čim vidim neki novi naslov tog tipa.

No i ovoj se temi može pristupiti s razumom, oprezno i kritički.

Hvala što ste pročitali moj članak.

Vaš Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 08.05.2008. 10:33:53
Petrus, dobro došli ! Bojim se da sam ja "krivac" za pokretanje ove teme... :wall:

Pronašla sam Vaše radove dostupne na Internetu pa sam se zainteresovala... Takođe sam "pokupila" i jednu veoma zanimljivu knjižicu "Pogrešna predviđanja" u kojoj su sakupljeni "biseri" tipa: to je glupost i nikad neće proraditi ...( npr.telefon, mikročip,itd). Veoma je zanimljivo kako su i zaista cenjeni i stručni ljudi donosili kardinalno pogresne zaključke  :wink: :lol:

Zaista, ne bi bilo ništa neobično da i ovoga puta bude tako. Svi izumi su nekada bili samo snovi u glavama svojih pronalazača, ili delima SF, i većinu su napadali kao nepotrebnu glupost. Ideja antigravitacije mi se mnogo sviđa i bilo bi prelepo da se ostvari. Gledala sam Vaše nacrte ali nisam stručnjak i zaista  :wall: :wall: Postoji li mogućnost pravljenja prototipa ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: slon 08.05.2008. 11:26:47
Evo pročitah i ja ovaj članak. Napokon sam shvatio neke stvari koje sam trebao shvatiti još u osnovnoj školi pa se zahvaljujem profesoru na pojašnjenjima. Da sam imao interesantne profesore kao što ste vi u školi možda bih i fakultet završio.  :lol:

Antigravitacija ne postoji ili je nismo otkrili ali nada nikada ne umire. 


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 08.05.2008. 18:55:36
Hvala na komplimentima i dobrom mišljenju.

Najprije riječ, dvije Gloriji. Niste krivac, nego zaslužna osoba. Iako tzv. antigravitacija nije neka praktična i korisna tema, mislim da je za ljudsko obrazovanje važna isto koliko i poznavanje Heliocentričnog sistema, ili Teorije gravitacije. Bez poznavanja takvih stvari nema civilizacije.

Nažalost, kad je u pitanju "antigravitacija", riječ uzimaju uglavnom pacijenti, kako se izrazio naš sugovornik  Elite, ili pak lukavi šarlatani. Ja sam proučavam ovu pojavu već od 1968. dok sam živio u Genovi.

Što se tiče prototipa, već su izrađena dva. Jedan ovdje, a jedan u USA. No njihova namjena nije bila da dokažu tzv. antigravitaciju, tj. gravifugalnu silu, nego ispravnost zamišljenog pogona, jer su stručnjaci osporavali njegovu funkcionalnost. Oba su uređaja radila onako kako je bilo predviđeno. Za dokazivanje gravifugalne sile bilo bi dakle potrebno izraditi isti takav uređaj ali "armiran" ugljičnim vlaknima koja daju veliku čvrstoću. U nešto boljoj, ali skupljoj varijanti trebalo bi primjeniti nano-tubes.

Postoji li antigravitacija ili ne?

Ime nije bitno. Bitno je otkriti silu i uređaj koji je puno ekonomičniji i pouzdaniji od suvremenih raketa, tako da se jednostavno i jeftino možemo oslobađati od gravitacijskog ropstva.
Mislim da smo na pragu toga.

Uostalom, kao što je rekao Slon, nada ne umire.

Dečko koji uređuje moju stranicu obećao je da će već idućeg tjedna na internetu biti cijela stranica o antigravitaciji na Hrvatskom. Koga bude zanimalo moći će ju pogledati na sadašnjoj adresi: petar bosnic petrus com.

Vaš Petrus




Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 09.05.2008. 04:21:12
Pa, ovo je čudo od sastava..sve ima 'sem nauke.
Jeste, nada umire poslednja.

Morala sam..
:D

objasnite mi ovu jednačinu, tvrdnju -> "Fgf = mv2/R, s povećavanjem brzine, v, gravifugalna sila, Fgf se ne povećava, nego opada, a poveća se radius R po kojem masa m kruži oko središta Zemlje"

-> ili sam ja zaboravila fiziku, ili je ovo netačno. Prema postavljenoj jednačini sa povećanjem brzine raste ta gravifugalna sila ????


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 09.05.2008. 10:11:57
Odgovor

Nema čovjeka koji može sve odjednom da razumije, stoga je ponekad dobro da se pojavi i nerazumijevanje -jer naknadno objašnjenje može baciti više svijetla na sporni problem i učiniti ga jasnijim i vrednijim.

Povećavanje radiusa, R s povećavanjem brzine rotacije i smanjivanje centripetalnih i centrifugalnih sila????

Primjer je u ovom trenutku najbolji.

Povećajte orbitalnu brzinu nekom satelitu, i, kao posljedica će se pojaviti to da će se povećati radius njegovog kruženja oko Zemlje a ukupna veličina njegovog privlačenja sa Zemljom opasti će za kvadrat povećanja udaljenosti. To je bilo poznato i prije nego je bio lansiran Sputnjik a potvrđeno bezbroj puta kasnije u postavljanju satelita na željene visine, odnosno u određene orbite.

Gravifugalna sila je reakcija na djelovanje gravipetalne (gravitacija koja funkcionira kao centripetalna sila) i zbog Newtonovog zakona o jednakosti akcije i reakcije ne može se povećati iznad veličine gravipetalne sile. Ova prirodna zakonomjernost - u svim slučajevima kada neka fundamentalna sila igra ulogu centripetalne sile - pri povećavanju brzine rotacije, održava se i regulira promjenom veličine (povećavanjem) radiusa i nužnim smanjivanjem veličine aktivne i reaktivne sile, jer aktivna (centripetalna) sila uvijek opada s kvadratom udaljenosti - bilo da se radi o gravitaciji, elektricitetu ili nekoj drugoj. A budući da opada aktivna, centripetalna sila, po zakonu o jednakosti akcije i reakcije, nužno mora opasti i centrifugalna. Kutni moment održava se povećanjem radiusa R.

Kod rotacije čvrstog tijela (npr. diska) nema mogućnosti promjene njegovog radiusa, pa se tu povećava mehanički napon u masi rotirajućeg tijela i zbilja je proporcionalan brzini njegove rotacije. To je pomalo površno nazvano povećavanjem centrifugalne sile. Istovremeno se, naime povećava i centripetalna sve do granice čvrstoće, nakon kojeg dolazi do trenutnog raspadanja diska.

Ali evo jednog zgodnog primjera da se ilustrira narav rotacije u kojoj neka od fundamentalnih sila ima funkciju centripetalne sile.

Zavežite neki komadić metala ili kamenčić za gumalastiku ili neku gumenu nit i zavrtite taj "eksperimentalni uređaj"
Radius okretanja kamenćića ili metala će se povećavati s brzinom rotacije. Donekle slično stvar stoji i sa vrtnjom umjetnih i prirodnih satelita i gravipetalnom silom, samo što ona opada s kvadratom udaljenosti od svog hvatišta - središta Zemlje - dok se kod gumalastike ona ipak malko povećava  - sve do pucanja niti. Zato sam rekao da je tu stvar samo donekle slična. Može se zamišljati da fundamentalne sile imaju neku elastičnost.

Stvar je u tome što se u fizici obično ne pravi razlika u rotaciji čvrstog tijela, koje rotira na osnovu pseudo sile - čvrstoće - i rotacije koja se zasniva na djelovanju neke fundamentalne sile kao centripetalne sile, jer za to najčešće ne postoji prijeka potreba. Ta se razlika vidi, ističe i uvažava samo tamo gdje je to baš potrebno, tj. neophodno. Npr. kod određivanje visine putanje satelita.

Hvala vam na prilici da pojasnim stvari i oprostite na dužini teksta i iscrpnosti.

Vaš Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 09.05.2008. 19:01:26
Ne, nije tačno.
Radi se o prostoj matematičkoj formuli : Fgf = mV2/R,
gde kada povećate brzinu, raste i sila Fgf; dok u slučaju povećanja radijusa raste i brzina ( iz V2 = Fgf x R / m ) i obrnuto; i konačno, u slučaju povećanja radijusa smanjiće se sila Fgf.
( V2 je V na kvadrat )
Odnos sile, brzine i radijusa je sasvim jasan.

Drugih rešenja nema, ili je ova matematička formula netačna.
Uostalom, stavite proizvoljne vrednosti ovih veličina, primenite ih u formuli i sve će vam biti jasno.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 09.05.2008. 21:19:36
Ne može se reći da niste u pravu, ali isključivo kad se radi o rotaciji čvrstog tijela. Jednačina je doista
F = mV2/r.
Ova se jednačina odnosi na centrifugalnu, ali isto tako i na centrupetalnu silu - odnosno, najtočnije na napon materijala u masi rotirajućeg tijela.
Kad se radi o rotaciji u kojoj npr. gravitacija ima funkciju centripetalne sile, dakle, u slučaju gravipetalne sile, onda je njena veličina unaprijed određena jednačinom GMm/R2  - tj. ovisi o masi nebeskog tijela, M, promatranoj masi m i njihovoj međusobnoj udaljenosti.U slučaju rotacije treba odbiti još i gravifugalnu silu Fgf = mV2/R i dobije se rezultantna sila privlačenja. Dakle,
GMm/R2 -mV2/R

Ovaj princip uvažavaju timovi u Huntswilleu i Darmstadtu kad projektiraju visine satelita i drugih kozmičkih letjelica, a ljudi koji tamo rade kažu da je to nevjerojatno pipav i osjetljiv posao. Tim u Darmstadtu je možda najveći zagovornik izgradnje gravifugalne letjelice.

Zapravo mislim da mi uopće ne proturječimo jedno drugom, nego mi se čini  da ne razumijemo da se zapravo razumijemo. Temeljitiji i duži razgovor doveo bi nas do identičnog rezultata.

Već sam prije htio nadopuniti svoje izlaganje koje, na stanovit način ide Vama na ruku. No mislio sam da bih možda bio preopširan. Radi se o slijedećem:

Da bi se povećala visina kruženja nekog satelita, najprije mu se poveća brzina. No kako on s povećanjem visine, odnosno radiusa R, on dolazi u područje nešto slabijeg djelovanja gravitacije ili gravipetalne sile, potrebno je ponovno smanjiti mu brzinu. Tako sateliti u najnižim orbitama idu brzinom od 7,9 km /sec.  a npr.  geostacionarni samo 3,05 km/sec. Prirodni satelit Luna ili Mjesec kreće oko zemlje se brzinom od svega 1,002 km /sec.

Evo, toliko

Srdačno

Vaš petrus



Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 11.05.2008. 00:23:07
Eh, ne pišem ja novu fiziku, niti matematiku, a na prethodnoj strani i dalje stoji Vaša netačna rečenica. :wink:
U ovom poslednjem tekstu niste napravili sličnu grešku.
Meni je sve jasno, a Vama ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 11.05.2008. 10:50:40
Nažalost, draga, Besmrtna Pikax, nisam te sreće. Meni je, isto kao i Sokratu, jasno samo to da mi puno toga nije jasno - scio me nihil scire. No, eto, trudim se da proučim stvari i saslušam mišljenja znalaca, pa se nadam da ću na kraju nešto razumjeti i naučiti.

Što se tiče naše diskusije, vrlo sam sretan što mogu primjetiti da Ste osoba koja se drži teme i područja koje nešto obećava. To je rijetkost. Obično se ljudi raspuste, pa, kad je riječ o tzv. antigravitaciji, počnu diskutirati o antimateriji, raznim crvotočinama u svemiru, tahionima, gravitonima, supervisokim frekvencijama i svemu sličnom, što više spada u nekakvu novu mitologiju proizišlu iz malko preslobodne kozmologije. To možda može biti inspirativno, ali stvarno ne vodi ni do kakvog egzaktnog rezultata  - Trla baba lan da joj prije prođe dan.

Diskusija s osobama kao što ste Vi otkriva neke dosta slabo poznate stvari u području razlike rotacije bazirane na pseudosilama i fundamentalnim silama. Ono što je tu poznato nije nikako netočno, nego je, baš kako sam rekao, slabo poznato. Čak i Vama se, eto, čini da ja pišem neku novu fiziku, dok se ja gotovo štreberski držim onog što je u klasičnoj fizici poznato i sasvim nedvojbeno i što se iz tih nedvojbenih spoznaja može izvesti. Možda će potrebe buduće svemirske tehnologije postaviti zahtjev da se toj materiji pokloni više pažnje, pa više neće dolaziti do ovakvih sporova kao što je naš - koji se uostalom - zahvaljujući baš Vašoj disciplini - pokazao kao koristan. Tko zna, možda će ova diskusija dublje zainteresirati baš Vas i možda ćete baš Vi dati neki vrijedan prilog na području boljeg raspoznavanja, odnosno razlikovanja ovih stvari.

Bene docet qui bene distinguit - dobro uči onaj koji dobro razlikuje!

Ja sam rob svoje inspiracije i ona me sada odvela na područje kritičkog pristupa Teoriji relativnosti, tako da na prije spomenutom području onih razlika neću moći dati neki vrednji prilog.

(Volio bih da pogledate moj projekt akceleratora koji bi čestice trebao ubrzavati na brzine višestruko veće od svjetlosti. Taj je projekt, začudo, postao vrlo popularan, i to baš među fizičarima.

!!!???????.

Za sada je dostupan samo na Engleskom, ali već od većeras ili od sutra bit će (kako mi je obećano) dostupan i na Hrvatskom ili Srpskom - na mojoj stranici.

Ni ovdje ne pišem neku novu fiziku, nego ju samo vraćam u okvire klasične metodologije, jer mi se čini da jedino ona može dati nekakve revolucionarne, ali sasvim egzaktne, "opipljive" rezultate. Klasični je  pristup, još od antičkih vremena, racionalan, kritičan i kreativan i zato je besmrtan - immortalis.) To je plodonosno bavljenje znanošću ili tehnologijom.

No da se vratim našoj temi.

No, sa dosta velikom sigurnošću mogu reći da će nepoznanica "antigravitacije" biti riješena na području na kojem sam ja "otkrio" gravifugalnu silu. Fizika je već odavno pripremila teren za to rješenje - Newton i Hygens.
Tako misle i neki drugi fizičari, kojih je, nažalost, još uvijek premalo. Moja je "zasluga" samo to što sam pokazao da su teren i instrumenti za to rješenje već odavno spremni.

Eto,

Veliko mi je zadovoljstvo diskutirati sa Vama, a vjerujem da na ovom forumu ima još dosta velik broj takvih diskutanata, koji će se uključiti u diskusiju kad bude potrebno.

Srdačno

Vaš Petrus

P.S.

 Upravo sam vidio da su gore na mojoj stranici:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/ (http://www.petar-bosnic-petrus.com/)

montirani članci o antigravitaciji i nadsvjetlosnom akceleratoru - "Brže od svjetlosti"



Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 11.05.2008. 16:31:57
Neverovatno.
Da ne citiram latinske, držaću se jedne lepe narodne : " kiša oko Kragujevca", te tako i vi obilazite i obilazite oko mog pitanja, pišete sve samo ne odgovor i uporno ne priznajete rupu tj. grešku u vašim konstatacijama na prethodnoj strani. Zašto ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 11.05.2008. 18:37:14
Ponovo sam pogledao da vidim tu grešku koju sam napravio, a koja se sastoji u jednadžbi koju citirate
Fgf = mv2/R. i prema kojoj Fgf doista raste s povećanjem brzine. Vaša tvrdnja je točna, jer sam ja na jednm mjestu zaista naveo tako kako Vi tvrdite, a što je naizgled u suprotnosti sa onim što kaže jednadžba.

No cijela Vaša tvrdnja istrgnuta je iz konteksta i vi zapravo isto kao i ja (koji to činim iz metodoloških razloga), navodite samo polovinu jednadžbe koja se - kako Vi s potpunim pravo tvrdite - uistinu ne može nikako interpretirati tako kao da Fgf opada s povećanjem brzine v.

No ako se navede cijela jednadžba Fgf = GMm/R2 - mv2/R onda cijeli matematički i konceptualni iskaz imaju smisla, a također i tvrdnja o opadanju gravifugalne sile stoji, jer se radi o jednoj specifičnosti u rotaciji, specifičnosti koja proizlazi iz toga što funkciju centripetalne sile ima jedna od fundamentalnih sila - gravitacija.

Ta moja "greška" možda je više neka nužna nespretnost izraza, koja je nužna baš  radi toga da se pokaže da za rotirajuće tijelo čija je os rotacije koaksijalna sa pravcem djelovanja gravitacije - u odnosu na hvatište, (centar nebeskog tijela), vlada isti zakon centrifugalne sile i ista jednadžba kao i za rotaciju mase čvrstog tijela u odnosu na os njegove rotacije te da ja ne uvodim nikakvu novu fiziku u ovo područje niti pišem novu matematiku.

O kad bi to bila barem najveća greška koju sam napravio, no bojim se da ih ima i puno većih, ali se također nadam da one ne obaraju teoriju. U toj vjeri, na sreću nisam usamljen.

Svejedno, zahvaljujem  Vam na Vašoj opasci i izvinjavam se što joj prije nisam poklonio više pažnje. Da jesam, bilo bi manje nesporazuma. Nadam se da će Vas moje naknadno objašnjenje sada zadovoljiti. Grešku ću, naravno, pokušati popraviti kako ne bi zbunjivala buduće čitaoce.

Srdačno

Vaš Petrus


P.S. Na Vašu inicijativu, ponovo sam razmotrio tu grešku. Moguće je da sam naprosto napravio lapsus i ispustio prvi deo jednačine.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 12.05.2008. 00:16:13
Baš tako, nisam ja izvukla iz konteksta, već ste vi napravili veliki lapsus ili šta god.
Drugo, jedan dobronameran savet: bilo bi lepše kada bi iz teksta o antigravitaciji izbacili neke ( ipak ) suvišne podatke i ostala samo suština i najbitniji podaci. Preglednije je za čitanje, na kraju krajeva i za diskutovanje.
Recite mi koja je "rezultanta" ovih sila ( centripetalne i centrifugalne ) ? 0 ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 12.05.2008. 08:19:49
Greška je ispravljena., na najjednostavniji način - dodavanjem prvog dijela jednačine. Izgleda da je doista bio u pitanju lapsus, koji je, ako se sudi po prethodećem tekstu, možda nastao iz metodičkih razloga, a možda naprosto iz nepažnje.
Što se tiče veličine teksta, neki čitatelji kažu da je preuzak ili prekratak, preštur. Buduće vrijeme i sama materija odredit će njegovu pravu dužinu. No, hvala na primjedbi.

Ali, ali  !!!

Još nešto. Vi ste ipak u pravu. Sadašnji, prezentirani tekst nastao je spajanjem triju nezavisnih tekstova, na inicijativu dečka koji mi formira int. stranicu, jer ja to ne znam raditi. U tako skrpanom tekstu doista ima dosta suvišnih stvari i nepotrebnog ponavljanja.
Već sam mislio da bi te stvari trebalo popraviti. Originalni tekst o antigravitaciji sastoji se samo iz onog trećeg dijela. Za njega su mi govorili da je možda prektatak.


"Recite mi koja je "rezultanta" ovih sila ( centripetalne i centrifugalne ) ? 0 ?"

Pri brzini satelizacije,vs rezultantna sila je 0, a predmeti su u stanju levitacije.

Srdačno

Petrus

Pardon.

Ako ste mislili baš na centripetalnu i centrifugalnu, a ne na gravipetalnu i gravifugalnu, rezultanta bi opet trebala biti O. Radi se o zakonu akcije i reakcije (pri pojavi rotacije) kod kojeg su sile uvijek u ravnoteži. No sama ravnoteža ne manifestira se uvijek na isti način kod svih vrsta sila koje uzrokuju, tj. omogućuju kružno kretanje - odnosno koje imaju funkciju centripetalne sile.





Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 12.05.2008. 22:20:21
"Ako se, npr. poveća brzina nekog tijela (pri kretanju koje je okomito na smer djelovanja gravitacije onda se tim činom (prije postizanja brzine levitacije ili satelizacije ) neće povećati, nego smanjiti veličina gravipetalne i gravifugalne sile, što će se najprije očitovati kao smanjenje težine ubrzavanog tijela. Npr,: zbog Zemljine rotacije, npr. na ekvatoru, zbog brzine od 464 m/sec. tijela gube 0, 34% svoje težine. S postizanjem brzine levitacije ta težina potpuno se gubi, jer se, pri brzini levitacije ili satelizacije gravifugalna i gravipetalna sila potpuno isključuju i svode na nulu"

Kako se ( opet ) povećanjem brzine tela smanjuju vrednosti sila ?
Koliko iznosi brzina levitacije, pri kojoj bi telo izgubilo svoju težinu ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 13.05.2008. 11:59:44
Na ta pitanja već sam dao odgovor.
Povećavanjem brzine i visine, tj. radiusa kretanja tijela dolaze u prostor manje gravipetalne sile , pa je i gravifugalna nužno manja (Newton 3).
Brzina levitacija vl identična je brzini satelizacije vs.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 13.05.2008. 14:34:51
Iznad citiranog stoji jednačina koju objašnjavate F = mv2/r i opet grešite.
Ako je u pitanju kompletna jednačina, jedna od sila se smanjuje ( Fgf ) - ne obe sile ( što je i u skladu sa teorijom da bi rezultanta tih sila bila ravna 0 ), dok ukoliko je parcijalna - sila se povećava. Drugo, potrebno je definisati veličinu radijusa i brzinu kretanja tela, odnosno pri kojoj udaljenosti tela i brzini bi ona ( sila ) iznosila 0.
Koliko ( brojčano ) iznosi brzina, ne čemu je identična ?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 13.05.2008. 17:06:45
Draga Pikax,

Čudi me da ste odjednom postali tako nelogični i nejasni, iako ste u pravu, i to u u puno većoj  mjeri nego što Vam se čini, dijelom zahvaljujući i mojoj i nespretnosti i parcijalnosti u izlaganju.

Evo opet ukratko.

Ispod brzine satelizacije, u situacijama kad se smanjuje samo težina tijela, može se govoriti o povećavanju samo gravifugalne sile, dok gravipetalna ostaje iste veličine. No i ova je pojava puno kompleksnija nego što ju ovdje mogu izložiti. Npr: pet miligramski uteg gravimetra, ne samo da mjenja težinu, nego i visinu na mikroskali na kojoj se otčitava. No načelno i grubo gledajući možemo reći da se u ovakvim slučajevima radi samo o promjeni veličine gravifugalne sile i to se može smatrati zadovoljavajuće točnom aproksimacijom. Vaša je tvrdnja, dakle,sasvim u redu.

Međutim, iznad brzine satelizacije, kad se promatrana masa počne zamjetno udaljavati od Zemlje nužno je reći da opadaju obje sile, i graviugalna i gravipetalna i nikako ne može biti govora o opadanju samo jedne. Gravipetalna opada s kvadratom promjenjene udaljenosti, delta l.

No ja Vam moram priznati da ste Vi i više u pravu nego što sami uviđate, i to zato što ste, kako mi se čini, vrlo racionalna i logična osoba, koja se može zadovoljiti jedino logičnošću i smislenošću tvrdnji koje sluša ili čita.

Odmah ću Vam to i pokazati:

brojčano, veličine brzina satelizacije. Već sam ih naveo. U najnižim orbitama cca 7,9 km /sec. u puno višim, geostacionarnim 3,05 km/sec. Mjesečeva orbita oko Zemlje cca 380 000 km, brzina je svega 1,002 km/sec. (Brzina satelizacije same Zemlje u odnosu na Sunce je cca 3okm/sec.) No to nije važno.

Ono što je važno, a što mi se čini da Vi hoćete reći, da spomenute brzine satelizacije pokazuju da je veličina brzine proporcionalna veličini gravipetalne sile, a ne obrnuto, kako ja tvrdim - obrnuto proporcionalna. Moja tvrdnja, dakle, da je brzina obrnuto proporcionalna veličini sila koje su u igri je, u najmanju ruku diskutabilna. Ako to hoćete reći, sasvim ste u pravu.

No tu se radi o stacionarnim orbitama, (Naknadna dopuna) a ja se koncentriram na način promjene veličine orbite.)

Ono što je važno za našu diskusiju i za moj projekt jest činjenica da se visina nekog satelita može povećati samo povećavanjem njegove brzine, a već sam rekao da s povećanjem visine on dolazi u područje manje gravitacione ili gravipetalne sile. (Naknadno mu treba smanjiti brzinu - mislim da sam i to već rekao)

Pogledajte slijedeče jednačine:

V = korijen iz GM/R i v = korijen iz Fr/m. Ova druga važi određivanje brzine kod čvrstog tijela.

U prvoj su nepromjenjive veličine G i M ,a pri promjeni brzine, v mijenja se R, a u drugoj F.

(Naknadno, nakon kritike sugovornice Pikax popravljam ovaj tekst i to radi toga da što manje zbunjuje čitatelje)

U prvoj, s povećanjem (treba glasiti "s povećavanjem") brzine v povećava se R (govorimo o slučajevima kretanja iznad brzine satelizacije, i (dopuna) za vrijeme povećavanja brzine), a s povećavanjem R opada gravitacijska odnosno gravipetalna sila, a istovremeno,s njom, najnužnije i  gravifugalna. (Newton 3)

(Dopuna. Zbog toga, kako sam gore već rekao, pri dostizanju željenog radiusa R, odnosno željene stacionarne orbite, treba smanjiti brzinu kretanja satelita odnosno mase uopće), da bi ona odgovarala navedenoj jednačini. moram priznadit da je moje objašnjenje bilo, u najmanju ruku, nespretno

U drugoj jednačini, s povećavanjem brzine rotacije, povećava se sila F koja je zapravo radijalni napon u masi rotirajućeg tijela, a sastoji se od centripetalne i centrifugalne, tj. solidopetalne i solidofugalne komponente.

One Vaše riječi o jednačini za centrifugalnu silu, i o tome da opet grešim, ne razumijem, a moguće je doista da opet negdje griješim, jer izražavam se, "na brzinu" i  krajnje simplificirano, dok je ovo materija koja, pri ozbiljnoj diskusiji zahtjeva više širine i preciznosti, a i koncentracije.

Što se tiče određivanja visine i brzine satelizacije, to nije nikakav problem, jednadžbe za te stvari izvode se iz osnovnih jednadžbi. Uostalom, to je matematički aparat koji se uspješno i nevjerojatno točno svakodnevno primjenjuje u praksi već od 1957., a u potpunosti važi i za grafvigugalnu letjelicu.

NE znam da li sam prekardašio s ovim izlaganjem. Ako jesam, neka mi moderator izrekne opomenu ili neka slobodno briše moj tekst.

Što se tiče sugovornice Pikax, zahvalan sam joj što mi je dala priliku da o ovim stvarima kažem još koju riječ te da i samom sebi pojasnim neke stvari.

Vaš PETRUS

Oprostite zbog čestih izmjena teksta. Sve ovo što pišem moram raditi na brzinu, između drugih poslova. Nemam, nažalost vremena temeljito se posvetiti ovoj diskusiji.





Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: garwor 14.05.2008. 00:32:14
ljudi, dajte slike, vektore, brojeve...ko ce sve ovo citati?
Imadoh nameru, al kad videh sitna slova bez slika...odustah.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: dan555 14.05.2008. 00:43:00
Dajte čoveku grafikone.  :lol:
Voli 'dete' slikovnice. :mrgreen: (ingov je to, navik'o na šeme) :-D


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: slon 14.05.2008. 08:15:32
Ja pomislio da sam shvatio onaj prvi tekst. Sada vi nonstop nesto mijenjate.  :wall:  Predlažem da kada završite postavite prečišćeni tekst.  :lol:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 14.05.2008. 12:10:54
Mislim da su čitatelji koji se žale potpuno u pravu. Ova je diskusija, bila dosta privatizirana i stvorila mnoge potpuno nepotrebne nedoumice.
Jedino što za sada mogu učiniti jest da ih uputim na moju stranicu:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/ (http://www.petar-bosnic-petrus.com/)

Tamo je prećišćeni tekst, grafikoni crteži i sve ostalo. Ako želite proučiti isključivo antigravitaciju, da ne bi ste gubili vrijeme, pročitajte samo treći dio teksta, onaj koji se odnosi na gravifugalnu letjelicu.

Oprostite.

Vaš Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 15.05.2008. 23:59:53
Citat: petrus


Pogledajte slijedeče jednačine:
V = korijen iz GM/R
U prvoj, s povećanjem brzine v povećava se R (govorimo o slučajevima kretanja iznad brzine satelizacije),..
Da ne gnjavim mnogo, biću kratka:
pogledala sam jednačinu..i za ovu rečenicu biste dobili 1 ko' vrata. Brzina je obrnuto proporcionalna R-u.
Case closed.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 16.05.2008. 11:28:11
Nažalosat, moram ustvrditi da Vam je vidno polje malko preusko.
Odmah iznad citata stoji da se nakon postizanja željenog R , brzina mora smanjiti. (To je rečeno dva puta)
Istina, ja nisam uportebio trajni glagol "povećavanja brzine" umjesto "povećanja", ali  stvar je  dobre volje i dobronamjerne inteligencije da se to pravilno shvati.

Čini mi se da vi sada ne želite vidjeti stvari, a ne da to ne možete, a naveo sam Vam i faktične brzine stacionarnih orbita koje evidentno pokazuju da brzine opadaju s povećanjem radiusa R. No ja nisam govorio o stacionatrnim orbitama, nego načinu njihovog mijenjanja.

Čudno, zaista čudno.

Ako ne vjerujete u točnost mog teksta pogledajte neki stručni priručnik za projektiranje satelitskih orbita.

Mislim da bi svaka daljnja ovakva diskusija išla na štetu ostalih učesnika diskusije i foruma.

Srdačno

Vaš Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 16.05.2008. 12:44:45
Izvinjavam se sugovornici Pikax

i jedna

Samokritička primjedba.

Ako je Vaše vidno polje preusko, moram primjetiti da je moje ponešto iskrivljeno. Ponovnim pregledom teksta
ustanovio sam da je konfuzan (iako sam prije mislio da je sasvim jasan), i da bezrazložno, iracionalno ponavljam neke greške.   

????

Stoga mi se čin da je doista najbolje obustaviti diskusiju, a eventualni nastavak da bude, smiren, bez nervoze, žurbe i ovih iracionalnih momenata.

Za sada sam, na inicijativu sugovornice Pikax, u spornom tekstu napravio samo dopune s naznakom "naknadno".

Srdačno

Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Pikax 17.05.2008. 21:04:22
( Ajd` idi, pa se dogovori sam sa sobom, al to što se dogovoriš, zadrži za sebe. )


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 17.05.2008. 23:07:07
Kažu da ne pada snijeg zato da pokrije brijeg...


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Sal 18.05.2008. 17:15:01
Ja sam sa velikim entuzijazmom pratio izlaganja Petrusa i naslucujem da nesto tu i ima.

Pojedine stvari su zaista za posebnu paznju i podrobnije analize.

Petruse, da li bi bio voljan da ih ponovo postavis, ali sa drugog aspekta?
Takodje, da li bi nam pojasnio prakticnu vrednost toga, kao i dosada postignute rezultate?

Tvoji radovi su jako zanimljivi (meni amateru koji se bas slabo kontam u fiziku) i zeleo bih da znam kakav su odek imali medju strucnjacima?

Puno pozz Mr Sal.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: slon 18.05.2008. 17:47:11
Tvoji radovi su jako zanimljivi (meni amateru koji se bas slabo kontam u fiziku) i zeleo bih da znam kakav su odek imali medju strucnjacima?
Ma i mene isto tako. Te fizičke formule me ne interesuju mnogo.

P.S.
Smijem li iskoristiti opisano u jednoj priči koju pišem?


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 19.05.2008. 21:26:00
Hvala. Pokušati ću udovoljiti Vašim zahtjevima. Molim Vas samo da mi dadete malko vremena.
Što se tiče matematike, bez nje neće moći ići, ali i ona se može svesti na razumnu mjeru.
Što se tiče korištenja ideja za priče, naravno da može. Bit ću veoma poćašćen.

Pozdrav

Petrus


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 25.05.2008. 10:24:31
Evo, da ispunim obećanje, koliko mogu.
Što se tiče antigravitacijske letjelice, odnosno gravifugalne, mislim da bi to trebao biti jedan od ključnih uređaja na kojima bi se trebala temeljiti  buduća civilizacija. Ako ne mjenja tj. ne povećava visinu lebdenja, ova letjelica ne troši praktički nikakvu energiju (pogledaj teorijsku podlogu geostacionarnih satelita) i može tako lebdjeti milijardama godina. To je dobra, ekonomična i sigurna osnova za izgradnju budućih lebdećih gradova i otoka, na visini između tri i četiri kilometra, što je idealna pozicija za zdrav ljudski život. Ljudi i stvari u tim gradovima zadržati će svoju normalnu težinu, a moći će ju smanjiti ili potpuno izgubiti, samo ako krenu u orbitu oko Zemlje. Pretpostavljam da će se npr. bolnice ili starački domovi kretati oko zemlje brzinom od oko 6, km u sekundi da bi se bolesnima i starima nešto smanjila težina, ne bi li se lakše oporavljali ili podnosili stare dane. Dugotrajno i potpuno ukidanje težine izaziva tzv. astronautske bolesti.

Što se tiče transporta, pogotovo onog svemirskog (orbitalnog i međuplanetarnog) on bi bio takoreći besplatan. Kao što znate, danas je to daleko najskuplji transport od svih koje je čovjek izmislio.

Gravifugalna letjelica može se koristiti samo u blizini masivnih nebeskih tijela, dakle gotovo isključivo u Sunčevom ili sličnim sistemima, jer je za razvijanje gravifugalne sile, podtrebno da postoji i jaka gravipetalna (gravitacija), koju generiraju masivna nebeska tijela.

Za međuzvjezdane letove koristit će se sasvim drugačiji svemirski brodovi, Oni koji budu nosili živu posadu moći će se kretati i do stotinjak puta brže od svjetlosti. Ovakvo ograničenje proizlazi iz toga što ljudsko tijelo možda ne može podnijeti veća ubrzanja i veće brzine. Svemirske sonde bez žive posade, koje će prenositi isključivo informacije moći će se kretati i hiljadu ili više puta brže od svjetlosti. (To pokazuju dosadašnja fizika i matematika. Einsteinove hipoteze ne uvažavam, kao ni mnogi fizičari nobelovci i inače učeni, trezveni i pošteni ljudi. Lorentzove transformacije apsolutno uvaćžavam ali ih interpretiram bitno drugačije od relativista). O mojoj viziji tih brodova možete se obavijestiti na mojoj stranici u članku o konusnim i paraboloidnim nadsvjetlosnim akceleratorima i u jednom članku pod. naslovom "How to exceed the velocity of light", ili pak o članku koji govori o nuklearnospinalnom reaktoru. Mislim da i onaj prvi i drugi možete naći i u prijevodu i to čak možda na mojoj stranici.

Budući da interstelarni svemirski brodovi neće moći slijetati na planete. Za posjet površini ovih nebeskih tijela morat će se koristiti gravifugalne letjelice.

Ovo što sam napisao ne temelji se na mašti, nego najstrože na poznatoj i provjerenoj znanosti. Ja ne vjerujem u alternativu, a niti u to da u ovakvim poduhvatima kao što je moj može pomoći mašta. Samo logika, matematika i strogo znanstvena metodologija.

U nekim drugim radovima ( Apokalipsa, Tajna povijest svijeta, Uvod u politologiju...) govorim o tome da je ljudska povijest bila ontogenički proces , proces stvaranja umjetnog bića. Egzaktna znanost je svijest tog bića o svojoj strukturi i načinu funkcioniranja i ovlastitoj svrsishodnosti, tj. o tome da mora služiti čovjeku. Umjetno biće dovršava se u zadnjih nekoliko stoljeća, i to uspješno, a znanosti nam pokazuju kako ono funkcionira i kako se mora dalje razvijati da bi ispunilo sve čovjekove zahtjeve - povratak u prapostojbinu - galaktički međuzvjezdani prostor, osvajanje drugih galaksija; ostvarenje moguće individualne besmrtnosti i ko zna što još. Zbog toga ja ne vjerujem ni u kakvu alternativu, nego isključivo u znanost. No, kao što sasvim jasno vidite, nisam, ni dogmatik, ni nekakav štreberski ograničen čovjek. Većina ljudi koji me poznaju smatraju da sam kreativan. Ja sam naglašavam da je moja kreativnost samo nastavak razvoja postojeće znanosti i tehnologije, a bit ću toliko smion da kažem i to da kreativnost i genijalnost i ne mogu biti nešto drugo, jer kreativnost i genijalnost su sposobnost (rađanja duhom .- genijalnost - od lat. : gigno, gignere, genui, genitum - rađati), sposobnost, dakle, stvaranja novih, neophodnih elemenata od kojih se sastoji umjetno biće kojeg je tokom povijesti (procesa ontogeničkog razvoja) stvorila ljudska vrsta. Stvaram nove stvari, a vjerujem samo u ono što su stvorili veliki umovi prošlosti i što je potpuno provjereno i dokazano i na tome gradim nešto novo, što drugi smatraju revolucionarnim.

Ako to što stvaram i jest nešto revolucionarno, onda je revolucionarno samo po tome što ne pobija, nego potvrđuje ono što su stvorili veliki prethodnici, a ipak je nešto novo, neviđeno, drugačije,  ili čak suprotno onome što su oni stvorili . To je malo čudno, ali je tako. To je dijalektika - o kojoj sam napisao nekoliko knjiga.

Kreativnost je onaj prastari i jedini način stvaranja nečeg novog i nepoznatog i neviđenog, a to je zapravo samo nastavljanje izgradnje umjetnog bića - dodavanje novih, neophodnih elemanata, koji moraju biti i potpuno novi (revolucionarni) i istovremeno apslolutno kompatibilni sa onima koji su već stvoreni. U suprotnom bili bi prosta greška, zabluda, iluzija nečeg novog ili revolucionarnog.

Mislim da na mojoj stranici još postoji onaj interview kojeg je vodio M.M. Tamo možete naći nekoliko sažetih riječi o osvim stvarima, a i o drugima kojima sam se bavio. A što se tiče antigravitacije i letjelice ima članak i o tome.

Evo, za sada toliko.

Vaš

Petrus

P.S.

Postignuti rezultati.

Dvije male letjelice od 35 i 40 cm promjera, ali samo zato da se dokaže da taj pogon, funkcionira. Ove su letjelice ( jedna ovdje, a druga u USA) izrađene samo zato što su mnogi ugledni stručnjaci smatrali da je besmislen. Letjelice su funkcionirale onako kako sam i predvidio. Prsten, koji je osnova letjelice, lebdio je i rotirao u magnetskom polju i to na osnovu dijamagnetske levitacije, što nije nikakva novost, osim za neke "ugledne stručnjake".

!!!???








Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 02.06.2008. 16:42:23
Nove teorije o poreklu kosmosa
Fizičari su zbunjeni

Neki naučnici tvrde da su u stanju da odgovore na gotovo sva pitanja o nastanku i budućnosti svemira. Treba li im verovati? Možda je vreme da se kosmolozi pozdrave sa nekim starim fantazijama?


Jedna tajanstvena sila drži kosmos u čvrstom zagrljaju. Naučnici je nazivaju »antigravitacija«. Prema rezultatima istraživanja koje je sproveo jedan međunarodni tim astronoma, »antigravitacija« se, doslovce, pojavljuje – niodkuda!

Do skora se smatralo da je gravitacija najvažnija sila u svemiru i da je ona ta koja postepeno usporava njegovo širenje, pokrenuto velikim praskom pre 15 milijardi godina. Međutim, u poslednjih pet godina pronađeni su dokazi da se kosmos, u stvari, ubrzano širi. Ovo otkriće pobija raniju teoriju i ukazuje na to da se gravitaciji suprotstavlja jedna još moćnija kosmička sila.

Tim predvođen profesorom Džordžom Efstetjuom sa Univeziteta u Kembridžu pronašao je do sada najubedljivije dokaze postojanja tzv. »energije vakuuma«. Istražujući užarene tačke u oblacima vrelih gasova preostalih od velikog praska i jata galaksija širom svemira, njegov tim je otkrio da je uticaj energije vakuuma na brzinu širenja kosmosa tri puta veći od onog koji vrši gravitacija.

 

Ali, kako to obično biva, ne slažu se svi naučnici sa ovakvim viđenjem stanja u kosmosu, barem ne u potpunosti. Robert Metjuz, fizičar na Univerzitetu u Astonu, tvrdi da naučnike zbunjuju ogromne količine informacija o svemiru koje su danas u stanju da prikupe uz pomoć raznih uređaja baziranih na modernim tehnologijama i pita se hoće li oni ikada u potpunosti razumeti procese koji deluju u kosmosu.

»Ako je suditi prema trenutnoj poplavi naučne literature i TV emisija, fizičari su blizu da nam pruže odgovore na neka od najsloženijih pitanja vezanih za kosmos – na primer, šta je prethodilo velikom prasku i da li zaista postoji teorija nad teorijama, koja može da objasni osnovne procese i događaje u kosmosu«, kaže Metjuz. »Ne verujte im ni reč. Jasno je da fizičari danas znaju više o svemiru nego ikada pre, ali je takođe tačno da su ta saznanja iznedrila nova pitanja, na koja valja dati odgovore. Moglo bi se čak reći i da fizičari danas deluju pomalo zbunjeno, što nije pohvalno.«

Ne tako davno naučnici koji se bave proučavanjem svemira nisu mogli da se dogovore ni o tome koliko je kosmos star. Bili su podeljeni u dva tabora: jedni su tvrdili da je kosmos star oko 20 milijardi godina, a drugi su, pak, insistirali da je period koji je protekao od nastanka svemira više nego upola kraći.

Godinama je svaki tabor iznosio isključivo podatke kojima su dokazivali svoje mišljenje. A, onda je u orbitu lansiran svemirski teleskop Habl, koji nam je omogućio da sa velikom preciznošću odredimo brzinu širenja svemira, a samim tim i njegovu starost. I, gle čuda, istina se našla negde na pola puta. Ispostavilo se da je kosmos, u stvari, star oko 15 milijardi godina. Dakle, tačno srednja vrednost dveju suprotstavljenih procena.

Ogromne količine podataka koje smo sakupili uz pomoć Habla, zemaljskih teleskopa, satelita i balona sa visokim plafonom leta pružili su nam rešenja mnogih »kosmičkih kontroverzi«. Zahvaljujući tome naučnici koji se bave proučavanjem kosmosa danas na raspolaganju imaju egzaktne podatke o raznim fizičkim veličinama u kosmosu, od gustine materije do njene temperature.

Problem je u tome što se ostvarenje snova astronoma, astrofizičara i drugih o tome da imaju što više podataka o objektima i pojavama u

svemiru, pretvara u noćnu moru za njihove kolege čiji je zadatak da svemu daju teorijski okvir.

Nekada su naučnici verovali da je gravitacija sila koja dominira kosmosom. Međutim, u izveštajima koje je nedavno preneo britanski magazin »Fokus« jasno su izneti uverljivi dokazi da se svemir širi pod uticajem »antigravitacione« sile. Niko ne zna zašto postoji ta tzv. energija vakuuma, niti zašto je toliko ima. Čak su se i pokušaji da se približno odredi njena količina pokazali uzaludnim.

Zato, sve dok naučnici ne pronađu način da objasne energiju vakuuma, njihove pokušaje da nas ubede u svoju svemoć treba uzimati sa kosmičkom dozom rezerve.

Slično je i u drugim područjima fizike gde već godinama, a zahvaljujući većim ulaganjima i modernijoj opremi, očekujemo značajnija otkrića. Uzmimo za primer Super protonski sinhotron u Cernovom centru za fiziku čestica. Godine 1983. tamo je otkrivena Vand Z čestica, čime je potvrđeno da su dve fundamentalne sile prirode zapravo samo jedna sila. Deset godina kasnije, Nasin pretraživač, COBE, pronašao je da se u radijaciji zaostaloj posle »velikog praska« mogu otkriti naznake strukture budućeg univerzuma. Njegov naslednik, pretraživač MAP, doneo je niz preciznijih podataka što bi moglo da izazove još dublje promene u kosmologiji.

Jedan od profesora Londonskog univerziteta, Žoa Maguežo, ovako je za britanski »New Scientist« opisao evoluciju kosmološke teorije od COBE-a do danas: »Kada sam ja započeo svoj rad na doktoratu u teorijskoj kosmologiji, mogli ste da tvrdite što god vam padne na pamet, a onda je došao COBE i bilo je jasno da je vrag odneo šalu.«

Nova otkrića će bitno promeniti kosmološke stavove. Mnoge teorije neće izdržati proveru. Pitanja o tome koliko je star univerzum, koliko se brzo širi – a samo pre tri godine se verovalo da se njegovo kretanje usporava – i kakvog je oblika, biće zamenjena pitanjima kako je uopšte došlo do takavih pojava i osobina. Interesovanja će se pomeriti duboko u prošlost, kada je univerzum bio još mlad, negde između 10 na minus 33 i 10 na minus 15 sekundi, i kada je započeo proces inflacije, brzog širenja materije iz centra eksplozije. Time će biti uznemirene i manje-više ukorenjene teorije, kao što su teorija stringova i teorija kvantne gravitacije, ali će se omogućiti i rađanje novih i pozdanijih, sposobnih da konačno objasne sve sile i čestice prirode.

Druga pitanja će i dalje ostati otvorena. Kakva je priroda tamne materije i tamne energije? Da li univerzum ima kraj? Međutim, po svoj prilici, svi ovi događaji najbliže su povezani sa onim što se desilo u nekoliko prvih joktosekundi. Da bi se to vreme razumelo potrebno je mnogo više i boljih podataka. Godine 2007, ESA, Evropska svemirska agencija, trebalo bi da lansira mikrotalasni, a daleko moćniji od MAP-a, satelit »Plank«. Za sada, i MAP je dovoljan da fizičarima pruži preko potrebno samopouzdanje.


gravitacija ili antigravitacija - to je pitanje  :wall:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 03.06.2008. 08:22:24
Zgodan članak - rekapitulacija istraživanja i mišljenja antigravitacije, tj. njenih pretpostavki u zadnjih nekoliko desetljeća.

No pitanje mi se ne čini dobro postavljeno, jer gravitacija je nesumnjivo utvrđena sila, a antigravitacija još ne postoji niti kao ozbiljna hipoteza.

Stoga bi pitanje, po mom mišljenju trebalo glasiti:

Antigravitacija?

A Vaše izlaganje ukazuje na to da bi tom pitanju trebalo prići vrlo ozbiljno.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: SuzanKalvin 03.06.2008. 10:02:41
Čekajte malo sam zbunjena, ako antigravitacija jos ne postoji ni kao ozbiljna hipoteza, sta onda predstavljaju ova vaša tema, sajt i ostale stvari  kojima se bavite i vršite raznorazne analize na temu antigravitacije? Ja priznajem da nisam čitala sadržaj vaših postova jer provodim relativno kratko vreme za računarom, ali me iznenađuje činjenica da neko svoj trud shvata neozbiljnim...


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 03.06.2008. 10:28:37
 :lol: Babina omiljena teorija : BINARNOST kao imperativ !!! Neki to zovu i simetričnost (pravi naučnici) ali se baba drži jednostavnih rešenja  :twisted:

Da pojasnim: SVE ide u paru i ne postoji baš ništa što nema svoju suprotnost. Npr.:svetlo i tama, materija i antimaterija, gravitacija i antigravitacija  :lol: :lol: :lol: Baš zgodna teorija  :wink:

Nekad sam sumnjala u ovo (ako je tama samo nedostatak svetlosti ...? ) ali su me neki sasvim ozbiljni radovi "pravih" naučnika ubedili da sam na pravom putu.Za one koji žele da pročitaju više o simetriji, adresa je ovde (jedna od mnogih):
Kod:
http://www.planeta.org.yu/01/priroda.htm


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Кули 03.06.2008. 23:28:48
Čekajte malo sam zbunjena, ako antigravitacija jos ne postoji ni kao ozbiljna hipoteza, sta onda predstavljaju ova vaša tema, sajt i ostale stvari  kojima se bavite i vršite raznorazne analize na temu antigravitacije? Ja priznajem da nisam čitala sadržaj vaših postova jer provodim relativno kratko vreme za računarom, ali me iznenađuje činjenica da neko svoj trud shvata neozbiljnim...
Problem sa cesticama antimaterije je taj sto ih je veoma tesko detektovati i sto je njihov zivotni vek 10-xxS. Ali veliki broj tih cestica je identifikovan i zna se kako i pod kojim uslovima postoje (ili se bar pretpostavlja)
Problem sa gravitacijom je taj sto je i sam pojam gravitacije veoma slabo istrazen. Svi znamo da je gravitacija privlacna sila i da zavisi pre svega od masa tela (i za sada NE POSTOJI ni jedan jedini primer odbojne sile gravitacije). Da bi gravitacija kao takva radila svoj posao, mora (pretpostavlja se) postojati neka cestica (ili talas) koja ode do drugog tela i kaze mu da se medjusobno priblize (ista takva cestica ide i sa drugog tela). Medjutim ni ta cestica (nazvana graviton) do sada nije nikada registrovana, a kamoli anticestica te cestice.
Sto se sirenja Kosmosa tice, tu je bilo 3 osnovne teorije, a na kraju su se svi slozili oko cetvrte.
Prva je bila da ce Kosmos polako prestati da se siri, a onda ce poceti da se skuplja dok se ne vrati u pocetnu tacku pre Velikog praska, a onda sve iz pocetka.
Druga teorija je bila da ce Svemir beskonacno siriti istom brzinom kojom je i poceo od trenutka velikog praska.
Treca ideja je bila da ce svemir nastaviti da se siri po principu logaritamske funkcije, gde ce u jednom trenutku (kad funkcija tezi beskonacnosti) prestati da se siri, ali nece poceti da se skuplja.

I konacno je dokazano da ce svemir ne samo nastaviti da se siri, nego ce nastaviti da se siri sve vecom i vecom brzinom (dokazano na osnovu plavog pomaka i cuvenog 'balona'). I jos jedna stvar koja se zna je da Svemir cini oko 80% tamne materije za koju se ne zna sta je (postoji mnogo teorija oko toga sta moze ciniti tu materiju), ali se najvise sumnja na cestice antimaterije, gde mogu da upadnu i potencijalni 'antigravitoni'.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Glorija 04.06.2008. 12:19:12
 :twisted: Tek da "zabiberim" :

Ako je tama samo nedostatak svetlosti, možda je gravitacija samo nešto što se javlja kao rezultat blizine dve mase i ne postoje "gravitoni" .... Dakle - ne postoje ni "antigravitoni" ... dovoljno je da se samo udaljite na pravu razdaljinu i nema gravitacije !  :lol:

 :lol: :lol: :lol: Upalite svetlo i nema mraka !  :lol:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: NaraYan 04.06.2008. 15:12:51
...Obična privatna letelica ili vazdušna kola uopšte nisu imali krila, niti bilo kakve vidljive kontrolne površine. Proterani su čak i nespretni propeleri starih helikoptera. Pa ipak, Čovek nije otkrio antigravitaciju: samo je Vrhovnicima bila poznata ta najveća od svih tajni....


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Кули 05.06.2008. 03:28:48
:twisted: Tek da "zabiberim" :

Ako je tama samo nedostatak svetlosti, možda je gravitacija samo nešto što se javlja kao rezultat blizine dve mase i ne postoje "gravitoni" .... Dakle - ne postoje ni "antigravitoni" ... dovoljno je da se samo udaljite na pravu razdaljinu i nema gravitacije !  :lol:

 :lol: :lol: :lol: Upalite svetlo i nema mraka !  :lol:
Da, ali te dve povrsine moraju da interaguju preko necega, ne mogu se tek tako privlaciti, a da niko nista ne radi.
Dugo se nije znalo ni za dualnu prirodu svetlosti, pa kad se to otkrilo mnoge stvari su se razjasnili. Magneti takodje imaju svoje linije polja i zna se kako funkcionisu, nuklearne sile (i slabe i jake) imaju specifican sistem delovanja, a poznato je i kako one funkcionisu (na veoma malim udaljenostima su veoma privlacne, a sa porastom razdaljine postaju odbojne, pa posle privlacne, ali to je zanemarljivo(sve ovo na nivou jezgra atoma)).
Za gravitaciju se samo zna da opada sa kvadratom rastojanja i da je uvek pozitivna i teoretski se prostire u beskonacnost, samo sto posle odredjenog rastojanja njena sila postaje zanemarljiva, ali i dalje postoji.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 05.06.2008. 10:47:46
Dva me dana nije bilo na internetu, ali ne žalim jer vidim da se za to vrijeme razvila dobra diskusija - diskusija koja barem vodi ka postavljanju dobrih i plodnih pitanja. Ko se bavio znanošću, taj zna da je postavljanje takvih pitanja već pola obavljenog posla, a ako ne i više.

Na moj su račun upućene neke vrlo duhovite primjedbe o ozbiljnosti mog pristupa ovim znanstvenotehnološkim problemima. Primjedbe Susan Kalvin i Glorije.

Evo kratkog odgovora na ključno pitanje :
ako ne uviđam ni jednu ozbiljnu hipotezu o antigravitaciji, kako to da se bavim tom silom i čak projektiram antigravitacijsku letjelicu.

Ja govorim o gravifugalnoj sili, a ne antigravitaciji. Po svojim efektima ove su sile identične, ali se bitno razlikuju po načinu djelovanja, odnosno izazivanja tih efekata.

Način djelovanja hipotetske antigravitacije nije poznat, a niti samo djelovanje nije nedvojbeno utvrđeno, ili čak nije uočeno uopće.

Djelovanje gravifugalne sile poznato je već odavno a primjenju je se u astronautičkoj praksi već o 1957.
Ja samo pokazujem da se ona može primjeniti i drugačije, puno ekonomičnije i svrsishodnije za ljudske potrebe.

Gravifugalna sila neusporedivo je ekonomičnije od hipotetske antigravitacije, jer opada linearno od hvatišta svog izvora dok bi antigravitacija trebala opadati s kvadratom te udaljenosti.

Toliko,

Evo citata iz nekih mojih radova koji bacaju više i bolje svjetlo na taj problem:

No prije toga:

"Tek da zašećerim"

Svjetlost uopće ne postoji. To je iluzija koja nastaje titranjem prostora. Tama je nezatitrani, miran prostor.

Brzina c nije brzina svjetlosti, nego transferna konstanta vacuuma sposobnost vacuuma ili čistog prostora da uprvo tom brzinom i nijednom drugom može prenositi elektromagnetske titraje - zatitravati prostor. Zato je "brzina svjetlosti" konstantna, nepromjenjiva.
Ta je moja tvrdnja naišla na veliko odobravanje fizičara na engleskom govornom području.
Evo jedne reakcije:

http://www.greatdreams.com/grace/146/148supratest.html (http://www.greatdreams.com/grace/146/148supratest.html)

Primjedba o simetriji.

Slažem se, ali simetrija ne mora uvijek biti prosta mehanička antislika ili antisila.

A o antigravitaciji:

Što je antigravitacija?
Najjednostavnije rečeno, to bi trebala biti nekakva sila koja bi se suprotstavljala gravitaciji, poništavala ju i omogućavala lebdenje tjelesa – levitaciju.

Za fizičare antigravitacija je besmislica, jer ne postoji takva masa koja bi mogla odbijati drugu masu, sprečavati rasprostiranje gravitacije, ili, poput Verneovog Cavorita, izolirati neko tijelo od njenog utjecaja. To se, po dosadašnjim spoznajama, ne može postići, niti pomoću tzv. antimaterije, a niti pomoću nekog polja.

Za SF pisce antigravitacija i levitacija su nešto što je toliko fantastično i toliko poželjno da se njeno ostvarenje i stavljanje u službu čovjeka smatra nemogućim, pa stoga, o tim stvarima, čak i ovi pisci nerado i rijetko pišu.

Za razne «izumitelje» antigravitacija je, isto kao i za konstruktore perpetuumobilea, mogućnost da se bez muke i rada, «na brzinu» proslave konstrukcijom nekakve antigravitacijske letjelice.

Meditativno levitiranje

Velik broj ljudi, čak i znanstvenika misli da se levitacija može ostvariti jedino meditacijom. Oni smatraju da je jedino duh toliko i tako suptilno moćan da može učiniti da tijelo lebdi. To je navodno čak i potvrđeno lebdenjem fra. Giuseppea iz Copertina, 15.st., sv. Svete Terezije Avilske, zatim levitiranjem Sri Aurobinda i brojnih drugih jogina. I danas ima mnogo ljudi koji se zdušno trude da ostvare levitaciju na neki takav, meditativni ili voljni način i smatraju da bi time postigli neko božansko stanje i božansku razinu postojanja. Na TV-u često možete vidjeti «jogine» i njihove učenike kako skakuću u sjedećem stavu i to proglašavaju lebdenjem.

No, ako, bez predrasuda i iluzija, razmislimo što bi se zapravo postiglo takvim meditativnim levitiranjem, vidjet ćemo slijedeće. Duh bi se osposobio da podiže i nosi fizički teret, tijelo u kojem prebiva, a i razne druge stvari. To je posao kojeg su nekad, davno obavljali robovi, konji i magarci, a danas dizalice, kamioni, vlakovi itd. Malo je vjerojatno, dakle, da bi ljudski duh, čak i kad bi postigao tu vrstu levitacije, bio zadovoljan svojim novim poslom i da bi to smatrao nekim božanskim postignućem. Toliko, ukratko o meditativnom levitiranju.

Antigravitacijski uređaji

Jedno temeljno, vrlo često i bolno potvrđivano ljudsko iskustvo jest: da su tjelesne stvari teške i da padaju. Iskustvo težine i padanja toliko je puta potvrđeno da se nehotično identificira sa smislom i unutrašnjom logikom samih stvari. Padanje materijalnih stvari je naprosto nešto smisleno, logično, «normalno». Na toj premisi nastao je jedan vrlo interesantan, nesvjesni, ili, u najboljem slučaju, polusvjesni «zaključak», odnosno, točnije jedna fantastična misaona akrobacija:
ako je padanje nešto logično i smisleno, onda nešto što je besmisleno neće padati!!!!!????
Ta akrobacija postala je «teorijski», odnosno psihološki temelj za velik broj «antigravitacijskih uređaja» koje možete naći na internetu. Najpoznatiji «projekti» te vrste su oni T. T. Brown-a, J. Searl-a, de Palm-e, Modanesea, E. Podkletnov-a, Ning Li, R.L. Forward-a i brojnih drugih autora. Ima ih na tisuće. Zajednička im je karakteristika to da su unutarnja kretanja njihovih djelova i sile kojima raspolažu namjerno postavljene u potpuno, nesvrsishodan, nefunkcionalan ili ne-zakonit, apsurdan odnos. «Objašnjenja» koja prate projekte tih uređaja obično sugeriraju da je to nešto revolucionarno novo.
I ova se «objašnjenja» temelje na nesvjesnoj pretpostavci: da je ono što nema nikakve veze sa znanošću i prirodnim zakonima, samim tim apsolutno superiorno znanosti i produktima njene primjene.
Nije poznato da je ikada ijedan od tih uređaja doista levitirao. Doduše, svojevremeno je J. Searl tvrdio da je izradio jedan vrlo veliki takav uređaj, ali ga nije mogao prikazati javnosti, jer mu je «pobjegao u svemir», a za gradnju novog uređaja nije mu više dostajalo novca. Tako je, eto, čovječanstvo, zbog tog njegovog peha, ostalo bez jednog dragocjenog svjedočanstva.

Zbog ovakvog - s jedne strane raspamećenog , a s druge šarlatanskog pristupa problemu «antigravitacije» - ta je problematika izišla na vrlo loš glas, tako da velika većina stručnjaka unaprijed osuđuje svaki pokušaj rješavanja tog problema kao nekakvo ludilo, ili kao šarlatanstvo. Takav stav je razumljiv, a može se reći i opravdan, ali on stvarno pogađa jedino one ozbiljne, uistinu kreativne i revolucionarne znanstvene radove kao što je ovaj. Odatle nevolje i odbijanja s kojima se on već godinama susreće. Racionalna, znanstvena kritika raznih ludorija pod firmom antigravitacijskih strojeva ili letjelica neće naškoditi ludama ni šarlatanima. Ludama neće naškoditi, niti će ih opametiti, jer se njima ne može ukazati na to da su ludi, a šarlatani takvu kritiku iskorištavaju kao povod za kontrakritiku – da su «službeni znanstvenici» i «službena znanost» nekreativni, rigidni, glupi, uskogledni... - i tom kontrakritikom dobijaju željeni publicitet i podršku onog ne-znanstvenog dijela javnosti, koji se nimalo ne razumije u stvari koje podržava i u koje vjeruje. A da stvar bude još gora, taj dio javnosti obožava upravo ono što ne može razumjeti, i zbog te svoje malodušnosti najćešće baš razne besmislice nakićene znanstvenim terminima smatra nečim revolucionarnm. Ono što je jasno i logično, za ovu je vrstu ljudi sasvim bezvrijedno.

Levitacija - paradoks nad paradoksima!

Već sam rekao kako je općeprihvaćeno mišljenje da je sve što je tjelesno ujedno i teško te da neumitno pada, i da to pravilo, poput neke unutrašnje logike samih stvari važi za cijeli materijalni svemir. Ogledajmo je li to doista tako.

Astronauti, npr. i njihovi svemirski brodovi lebde u odnosu na Zemlju. Mjesec također lebdi u odnosu na Zemlju. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce. Sunce lebdi u odnosu na druge zvijezde i središte galaksije. Atomi lebde jedni u odnosu na druge. Elektroni lebde u odnosu na atomske jezgre, nukleoni, jedni u odnosu na druge i tako do u beskraj.

Cijeli svemir lebdi u samom sebi.

Stanje lebdenja, a ne težina i padanje, trebalo bi biti naše pravo iskustvo, osnovano na znanosti i mišljenju. Naše stvarno iskustvo pak - iskustvo težine i padanja – zasnovano je na osjetima i stečeno u jednom vrlo uskom pojasu svemira gdje se - slučajnim stjecajem specifičnih okolnosti, stvari doista - našim osjetilima, doimaju kao teške i padaju. Mi smo to naše, bitno neadekvatno i nepotpuno iskustvo generalizirali i aplicirali na cijeli svemir. To je bila fatalna pogreška, jer svemir doista nema težine, a da ne lebdi u samom sebi ne bi mogao niti opstati.

Eto, dakle, ljudi već stoljećima bezuspješno tragaju za barem jednim pouzdanim, nedvojbenim slučajem levitacije, a ne primjećuju da se ona stalno zbiva posvuda oko njih!!!???

Zar to nije paradoks nad paradoksima!?

Ono sveopće levitiranje o kojem je gore bilo riječi ne temelji se na antigravitaciji, nego na gravifugalnoj sili. Gravifugalna sila je reakcija na djelovanje gravipetalne sile, a gravipetalna sila je ustvari gravitacija koja djeluje kao centripetalna sila. Gravifugalna sila, po Zakonu akcije i reakcije, uvijek je jednaka gravipetalnoj i uvijek djeluje u smjeru suprotnom od gravipetalne, tj. od gravitacije, i zato ju poništava. (Newton 3.)
Astronauti, koji kruže oko Zemlje brzinom od oko 7,9 km/sec., lebde zbog toga što razvijaju gravifugalnu silu koja je jednaka gravipetalnoj. (gravitaciji). (Tzv. «obični ljudi» misle da oni lebde zato što «tamo gore» nema gravitacije.) Geostacionarni sateliti također lebde iznad određene točke na ekvatoru zahvaljujući gravifugalnoj sili koja proizlazi iz njihovog kruženja oko Zemlje – brzinom od oko 3.05km/sec. (Kutna brzina njihovog kruženja jednaka je Zemljinoj.) Mjesečeva brzina kruženja je svega 1,002km/sec., no gravifugalna sila koju on razvija dovoljno je velika da neutralizira Zemljinu gravitaciju i omogućuje mu lebdenje. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce, također na osnovu gravifugalne sile koja proizlazi iz njenog kretanja oko Sunca. - brzinom od 30km/sec. itd. itd.
Cijeli svemir je u nekoj vrsti kružnog kretanja, a njegovo lebdenje u samom sebi zasniva se na ravnoteži gravifugalnih i gravipetalnih sila. Kad bi prevladala gravipetalna, svemir bi se urušio u sebe, a kad bi prevladala gravifugalna on bi se raspao i razletio kao disk koji se prebrzo vrti.
Ali, ogledajmo nešto drugo što je od praktične, odnosno tehnološke važnosti za čovjeka.

Gravifugalna letjelica:

Više na:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/ (http://www.petar-bosnic-petrus.com/)

Zahvaljujem se i na ostalim zanimljivim primjedbama i mišljenjima ali ne mogu ih komentirati jer moram dati mjesta i ostalim sugovornicim



Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 05.06.2008. 11:04:33
Još nešto, zahvaljujući pjesnikinji Vesni Krmpotić

"Svjetlost je samo pjena bezdanih tmina."

To je privid. Ono što se pojavljuje pri osjetilu vida, iluzija. To, dakle, ne postoji. Naprotiv, i krajnje paradoksalno, tama postoji, jer nju ne možemo vidjeti, nego samo biti svjesni nje. Tama je neposredno očitovanje prostora samom razumu. A ono što se pojavljuje pri razumu to uistinu postoji.

Istina je poduraranje razuma ili mišljenja sa stvarima, a ne osjetilnog doživljaja.

Ako ne vjerujete meni, pročitajte Platona, Ariostotela, Kanta, Hegela, Heidegera i druge.

I oprostite mi na mom paradoksalnom i dosta šaljivom odnosu prema istini stvari.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: svetlost lutalica 05.06.2008. 12:55:11
Citat
Istina je poduraranje razuma ili mišljenja sa stvarima, a ne osjetilnog doživljaja.

Po nekim autorima. Po drugim autorima, do istine se moze doci iskljucivo na osnovu culnog dozivljaja/iskustva. (Ovo ne iskljucuje upotrebu razlicitih "produzetaka" - mikroskopa, teleskopa, svemirskih sondi i drugih instrumenata).


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: NaraYan 05.06.2008. 13:36:05
@ Petrus

Znamo li shta je gravitacija i kako nastaje???


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: petrus b 06.06.2008. 13:08:37
Svetlost Lutalica (lepo ime) kaže istinu - do spoznaje, znanja ili istine, ne mogu se mimoići osjetila. Ali treba imati na umu da sama istina, ili istinita spoznaja, znanje nije osjetilne, nego duhovne naravi i ne prebiva  u osjetilima, nego u umu. To je, kako sam već rekao, "podudaranje mišljenja i stvari", a ne osjeta i stvari - adequatio intelectus et rei, a ne: adequatio sensus et rei.

Znanje i precepcija, viđenje.

Primjer koji se pokazao dobrim:

Nitko nikada nije vidio , niti će moći vidjeti kuglu, pa ma sa koje ju strane gledao ili obilazio oko nje. S koje ju god strane gledate uvijek vidite samo krug.

No kao ju obiđete sa svih strana, Vi ćete znati da ne gledate nikakav čarobni krug, nego običnu kuglu, i istina će biti to da je pred vama kugla, a ne krug. Ta istina, međutim, ne prebiva u osjetilima, nego u znanju, duhu, ili umu, ali do nje dolazimo putem osjetila i umovanjem o tome što nam ona zapravo pokazuju. Tako barem tvrde netvrdoglavi, trezveni filozofi, mislioci ili kako već hoćete - uključujući i dubokoumne empiriste.

Evo što nastaje kad netko ne zna tu važnu razliku između znanja i osjeta.

Zadnji "veliki" fizičari - Einstein i Heinsenberg - uopće nisu znali razliku između osjeta i znanja i redovito su osjet, percepciju, viđenje nečega proglašavali znanjem. Na tom je temelju Eisntein izradio svoju "Specijalnu i Opću teoriju relativnosti. a Heisenberg Relacije neodređenosti.

Pogledajte i ovo: "Relacije neodređenosti". Relacija je odnos, a odnos je uvijek nekako ili nečim određen.To je naprosto neka odredba i ne može biti neodređenog odnosa. No kod Heisenberga može. Relacije neodređenosti su zapravo -prevedeno na Srpski ili Hrvatski, ili pak na prosti jezik smisla ili logike - neodređene određenosti.

Stari grci su to zvali sideroksilon - željezno drvo, a ima i naziv kvadratni krug ili kockasta kugla (čoškasta kugla).

Teorija kaosa je teorija nešto vrlo slično. To je teorija o onom o čemu se ni na koji način ne može stvoriti nikakva teorija. S druge strane, kaos u teoriji nije nimalo teško stvoriti.



Nara Yan:

Što je gravitacija?

Sve bih dao da imam barem i najmanju ideju o tome što je ona. Znamo, nažalost samo zakonomjernosti njenog djelovanja.



Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Zigor 01.07.2008. 01:46:05
Cao, zasto se nekaze ljudima da svaki njihov doprinos ka bilo kojoj nauci doprinosi delic ili puzlu otvaranja kljucnog odgovora (zabluda znanja) I otkrice nepoznatog…u skladu sa zakonima koji jos nisu dorasli skladu I miru na zemlji nemoze covek koji mozda nije formalni naucnik ili “obican” covek da se izbori sa problemom kocnice samog uma. To bi se u praksi lose pokazalo posto bi sam nemir drustva I bezvlasca odneo sa sobom moc upravljanja I selekciju medju nama samim. A to nece biti zato sto sam krug stvari napretka i citavog mehanizma na neki nacin kljuc zvani nada u postojanje I prestiza nece dozvoliti preveliku oscilaciju u univerzumu I dalje. Zato ce uvek kod ljudi postojati jedan prosijak, jedna zrtva..jedan doktor…..zbir/zajednica pokreta ka nepoznatom. Ovo je konfuzija koja postoji I u samom sistemu stvarnosti…zato ko vidi I otvori um pomirice se sa sobom i citav taj ljudski polet ce morati da prezivljava na nacin koji sebi napravi I osmisli.

Imam dokaz da neznalica sa otvorenim umom (zvan ludak,cudak…I sva ostala zvanja – pridevi zvanim covekom gube smisao) da se nadovezem – sto se tice dokaza/ taj isti zvani covek moze da pruzi vise nego bilo koji izolovani I ne izolovani” naucnik mada I nemora, mada cu ovde da stanem.

Izvini sto sam zaobisao teoriju “gravitacije I antigravitacije.


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: elite 01.07.2008. 12:34:48
  Sta bi   :roll:  Ajd, blago nama ,novajlije u topik za upoznavanje, da se lepo upoznamo, pa onda kod jelenka na pivce pa tako redom! Moze? Ja to zbog piva  :mrgreen:


Naslov: Odg: Antigravitacija
Poruka od: Zigor 01.07.2008. 15:22:45
 :wink: moze, volim u krigli.